Ruski medovik / Russian medovik

Please scroll down for English



Vjerujem da je većina food bloggerske sfere već dobro upoznata s ovim kolačem! Nekima je zadao glavobolje, nekima je izrada išla kao od šale, neki su ga prihvatili kao zanimljiv izazov, neki su oduševljeni, drugi pak nisu dobili ono što su očekivali...Kako god, ovo je svojevremeno bio jedan od najisprobavanijih kolača na Coolinarici, gdje je bila zavladala ruska invazija :) Jedna krasna dama nam je prezentirala ovaj recept , ne sluteći koliku će pažnju on izazvati.

Ja sam mjesecima sakupljala hrabrost za ovu rusku operaciju zvanu "Medovik" i uživala u slikoprikazima uspješnih rukotvorina. Neke su me se toliko dojmile, jednostavno mamile na probu, stoga sam znala kako se neću još dugo opirati. Sjećam se kako sam se milijun puta vraćala na izvedbu by mamajac i njezin koristan slikovni prikaz postupka, kao i na Ebbinu izvedbu u obliku torte, gdje nam je opisala kratku povijest ovog kolača. Recept je na Coolinarici valjda jedan od najkomentiranijih u povijesti tog sajta pa sam si ja, kao pravi štreber, sve komentare kopirala u Wordu, isprintala i pročitala barem 10 puta, ne bih li popamtila sve što trebam i ne trebam raditi tijekom pripreme. Još je samo trebalo čekati malo svečaniju prigodu, jer ovo nije kolač za svaki dan. Na kraju sam ga radila za jedne krstitke. 



Ono što je mene isprva zaintrigiralo jest činjenica da je baš ovaj recept izazvao toliko zanimanje. Nije li ovo gotovo isto što i naša tradicionalna medena pita, koja se danas priprema u mnogim domovima i koja nije nikakav novitet? Ispostavilo se da nije. Počevši od samog naziva koji ukazuje na nešto novo i strano, preko potpuno drukčije kreme do puno medenijih korica. Kad smo već kod naziva: nedavno sam bila u Pragu i u tamošnjim slastičarnicama vidjela da nude medovik, samo što su ga oni prodavali pod "Češki Medovik". Tko polaže izvorno pravo na ovaj kolač ne znam, ali znam da sam na štandovima praškog Božićnog sajma viđala mnogo matrjuški koje su prodavali kao tradicionalne češke suvenire. Kasnije sam saznala da Česi to rade i sa mnogim drugim "tradicionalnim" rukotvorinama, koje uglavnom kupuju američki turisti koji često ne mare ili nisu upoznati s razlikom između Češke i Rusije :) Ne bih htjela generalizirati, ali ovo nam je tamošnji lokalni vodič ispričao, a vi sami prosudite :) 
Uza sve to, kolač djeluje kompliciran za izradu pa samim time predstavlja izazov čak i iskusnijim domaćicama. I na kraju, popriličan izazov krije se u samoj kremi koja se dosta razlikuje od naše tradicionalne medene pite-oko ove kreme od kiselog vrhnja potrebno je uložiti malo više truda, jer ako već u samom startu pogriješite, nikakvo hlađenje i čekanje da se ona "stegne" neće vas spasiti od tekuće kreme. Ja sam ovaj potencijalni fijasko odlučila sasjeći u korijenu pa sam kremu napravila prema uputama i savjetima većine blogerica i članica Coolinarike, što se ispostavilo prilično jednostavnim: sa šećerom u prahu. Iskustva s ovakvom vrstom kolača (pita) imam, ali pretežito s mađaricom. Kore s medom nikada do tada nisam radila. Od medovika sam još 2 puta napravila našu klasičnu medenu pitu, jer sam napokon savladala strah od medenih kora.
Moj cjelokupni dojam je itekako pozitivan: meni (i mnogima koji su ga probali) kolač se jako svidio, svi su ga pohvalili. Primjetila sam da se med osjeti više nego u medenoj piti, što mi se itekako dopada. Iznenađujuće je sočan, posebice nakon 2-3 dana. Što se tiče moje izvedbe, naravno da je moglo puno bolje, ali ja sam za prvi put relativno zadovoljna. Sve kore mi nisu potpuno jednake (blažena bila digitalna vaga koju sam nakon toga dobila i koja je stvorena za vaganje tijesta i izradu jednakih kora za pite), količina fila također-nejednaki slojevi, ali na vizualnom dojmu poradit ću drugi put-uskoro ga planiram ponoviti. Sve u svemu, ovo je jedan jako fini kolač kojeg se itekako isplati probati: lagano kiselkasta krema odlično se slaže sa medenim koricama. Uložit ćete malo više truda, ali nakon nekoliko izvedbi sve ide brže i lakše, ovo se može savladati :) Pričekajte neku posebnu priliku ili slavlje, priuštite sebi i gostima ovu divnu poslasticu i ne zaboravite si sačuvati koju krišku za kasnije, koju ćete pojesti sami u miru i tišini...i guštati :)

Ruski medovik
Kore:
  • 3 jaja
  • 3 žlice otopljenog maslaca ili margarina
  • 3 žlice meda
  • 200 g šećera
  • 2 žličice sode bikarbone
  • 450-500 g oštrog brašna
Krema:
  • 1,5 l milerama (30 % m.m.)
  • 250 g šećera u prahu
1. Najprije za kore pjenasto izmiksajte jaja sa šećerom pa skuhajte na pari (ili najslabijoj vatri) dok ne zgusne. Na laganoj vatri rastopite maslac i med pa vruće dodajte jajima. Na kraju dodajte sodu bikarbonu, izmiksajte. Uklonite s vatre pa u toplo postepeno dodajte brašno, ručno miješajući. Dobit ćete mekano i ljepljivo tijesto. Tijesto pokrijte plastičnom folijom i ostavite na sobnoj temp. da se ohladi.
2. Podijelite tijesto na cca 5 jednakih dijelova (broj kora nije strogo određen, ovisi koliku veličinu radite i koliko tanko ćete ih razvaljati) pa razvaljajte između 2 pek papira (koje ste izrezali na veličinu velikog pleha od pećnice-35 X 40 cm u mom slučaju), lagano posutih brašnom. Skupa s papirom (samo s donje strane) prebacite na obrnutu stranu pleha i pecite oko 5-7 minuta na 180 Celsiusa-pazite da ne pregore. Vruće kore bit će mekane, hlađenjem će očvrsnuti. Slažite ih jednu na drugu, s pek papirom između svake kore.
3. Za kremu pjenjačom umutite mileram sa šećerom u prahu i ostavite u hladnjaku da se malo ohladi. U kremu možete dodati i umućeno slatko vrhnje za šlag-ovo će vam pomoći u slučaju da je krema prerijetka, ali ne bi trebalo biti problema. U originalnom receptu koristi se kristal šećer, koji se postepeno u nekoliko navrata ručno miješa s mileramom kako bi se otopio i ne bi razvodnio kremu-ja nisam imala živaca za ovo :)
4. Kremu si okvirno podijelite na 4 jednaka dijela (možete ju podijeliti u 4 jednake zdjelice) pa filajte svaku koru osim gornje. Stavite u hladnjak na najmanje 24 sata, da kore omeknu i upiju kremu, a okusi se prožmu. Nepravilne rubove obrežite oštrim nožem, posipajte šećerom u prahu, izrežite na kocke i poslužite.
U izvornom receptu se rubovi kora obrežu nakon pečenja pa se ti okrajci usitne i njima se odozgo posipa kolač. U tom slučaju, kremu podijelite na 5 dijelova pa filajte i posljednju koru po kojoj ćete posipati mrvice. Ja sam ga posipala šećerom u prahu.




Russian medovik
(Recipe adapted from here)
From Russia with love :) This is a famous traditional Russian honey cake with sour cream. It is a bit tricky to make, but I definitely encourage you to go ahead and try, you won't be sorry. When this recipe appeared on Coolinarika, everybody went crazy about it, it was true Russian invasion. I recommend that you try it, it is worth the effort. Thin, golden honey biscuit layers are contrasted with sour cream and fit perfectly together. Once you've made the layers, everything else is easy. The hardest part is waiting to indulge in it, since it needs to be refrigerated for at least 24 hours. I would say that it reaches its delicious peak after having been refrigerated for 2-3 days. So, the key is to make it at least 1 day ahead. My presentation is far from perfection, but it's ok, granted that it was my first experience with this type of honey dough. Practice makes perfect and I plan to make it again soon.


Dough:
  • 3 eggs
  • 3 tbsp melted butter
  • 3 tbsp honey
  • 200 g sugar
  • 2 tsp baking soda
  • 450-500 g flour
Filling:
  • 1,5 l sour cream (best with 30 % milk fat)
  • 250 g powdered sugar
1. Beat eggs with sugar and cook in double boiler, until it thickens and doubles in size, stirring continuously. Melt honey with butter and (while hot) add to the previous batter. Remove from heat and add baking soda. Now carefully add sifted flour-you should get soft and sticky dough. Cover with plastic wrap and let cool at room temperature. It will harden as it cools off.
2. Divide the dough into 5 equal pieces (you can make 4, doesn't need to be 5) and roll them out between 2 lightly floured parchment papers. Transfer each (together with bottom paper) on large oven baking tray (in my case, 35 x 40 cm) and bake for 5-7 minutes, at 180°C  until golden. Biscuits will be soft, but they will harden as they cool off.
3. In the meantime, prepare the filling: whisk sour cream with powdered sugar and leave in the fridge to cool.  Then divide it to 4 approximately equal parts and assemble the cake: biscuit-filling-biscuit-filling etc. Final biscuit doesn't get the filling cover (you will later sprinkle it with powdered sugar). Put the cake in the fridge overnight.
4. The next day, cut out unequal edges and sprinkle top biscuit with powdered sugar. Cut into equal squares and serve.
Note: traditionally, this cake is sprinkled with biscuit leftovers: trim off unequal edges after they're baked and finely grind them. Divide the filling into 5 parts and fill each layer-even the top one. Sprinkle trim-offs generously on top of the cake.

12 komentari:

  1. predivno, predivno Tamara! Tvoj mi upravo izgleda savršeno, bez obzira na različitu debljinu svih korica. Joj, trebala bih ga opet raditi. :)) A što se tiče matrjuški, isto sam doživjela prije nekoliko godina u Budimpešti, na njihovoj najpoznatijoj tržnici svaki štand je bio krcat matrjuškama, a bile su prekrasne, od jako velikih do najmanjih, nije mi baš bilo jasno zašto ih prodaju. :)))

    OdgovoriIzbriši
  2. Hehe, Nenević baš ti hvala! I ja ga planiram uskoro ponoviti, u međuvremenu otkad sam ga radila sam dobila digitalnu vagu pa ću poraditi na vizualnom dojmu, da mi kore budu barem približno jednake...u svakom slučaju je jako fin!
    A ovi "tradicionalni" suveniri, da..mislim da je takav slučaj uvaljivanja "tradicionalnog" svugdje, nažalost prisutan. Samo da se proda :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Divan i u tvojoj izvedbi,meni se isto jako sviđa taj okusa meda i vrhnja.

    OdgovoriIzbriši
  4. i meni se okus jako dopao! bit će ponovljen, vjerojatno za rođendan ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. Mene je ovaj kolač oduševio- jednostavan, a tako dobar! I moram posebno napomenuti da su me kore oduševile! Tako podatne i lake za napraviti! I ja sve gledam neku priliku da ga opet napravim. :)))

    OdgovoriIzbriši
  6. yupi, slažem se :D
    i ja ću pričekat priliku, svoj roćkas krajem veljače, glupo mije raditi ga ovako za svaki dan. puno ga ispadne :))

    OdgovoriIzbriši
  7. Tamaram setam tvojim blogom pa cu ti napisati nesto sto se tice svih postova - fotke su ti jako lijepe i moram priznati da si pravo osvjezenje u ovom nasem blogerskom drustvu :)i kod tebe nema recepta kojega ne bih isprobala. Buduic da mi je ovaj kolac totalna nepoznanica, mozda krenem bas s njim

    OdgovoriIzbriši
  8. Jako mi je drago što ti se sviđa blog! A ovaj kolač probaj, meni je puno finiji od medene pite, zaista je nešto što se treba probati ;)

    OdgovoriIzbriši
  9. Kako sam ja ovo promasila? Ne znam :)
    Medovik je moj kolac No 1 vec duze vreme. Upravo zbo neobicnog spoja kiselog i slatkog u ubliku pite od tankih korica. I slazem se sa tobom da se ovde med zaista i OSECA, za razliku od nekih drugih recepata za kore u koje ide (i) med, ali negde mu se ukus zagubi.

    Blog ti je divan, i bas odise nekom svezinom u svakom pogledu.

    Veliki pozdrav!
    Maja

    OdgovoriIzbriši
  10. Hvala ti, Majo, na lijepom komentaru i jako mi je drago da ti se sviđa blog. Za medovik se apsolutno slažem. Tvoj blog je meni već jako dugo inspiracija i mjesto gdje sam naučila mnogo toga (od onog tutorijala kako napraviti kućnu foto rasvjetu, kojeg si bila stavila i na coolinariku) do toga kako se zafrkati lijepe kiflice...mnogo toga :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Gledam sta bih mogla praviti, pa prosto sve!Sve je extra!

    OdgovoriIzbriši