Sami u kuhinji? / To be or not to be...alone in the kitchen

Please scroll down for English




Koje vam je najdraže vrijeme za kuhanje (ako takvo što postoji)? Volite li biti sami u kuhinji, ili preferirate društvo?

Općenito gledajući, volim provesti nešto kvalitetnog vremena u kuhinji. Općenito gledajući, volim i društvo (usprkos povremenoj ekstremnoj introvertiranosti). I općenito gledajući, ne volim provesti vrijeme u kuhinji uz društvo. Dakle, da rezimiramo:
--kuhinja - ok
--društvo - ok
--društvo u kuhinji - ne, hvala
Ne znam za vas, ali ja ne volim pomagače. I ne volim biti nečiji pomagač. Možda će zvučati malo čudno, ali to me dekoncentrira. Kolače najradije radim sama samcata. Kad bi mi ovo bila struka, stvari bi vjerojatno bile znatno drugačije. Ali ovo je isključivo hobi pa su okolnosti malo drukčije. Nekoliko puta sam probala i zaključila da pomagač zapravo češće završi kao odmagač, odnosno srednje smetalo... I zato najradije pečem sama (osobito navečer ili noću, u miru i tišini) kad se mogu dobro koncentrirati. Odlučila sam da radije ne zovem nikoga za pomoć u kuhinji, nego da ga ponižavam dodjeljujući mu ulogu onoga koji će miješati kreme i dodavati mi špatulu, pjenjaču, šlag...Takvima radije dodjeljujem ulogu gosta kojeg ću počastiti kolačem. Samo da ja prvo sve napravim i pripremim, a onda, dragi gosti, dobro mi došli.
Osobito se ne bih voljela naći u situaciji da u kuhinji imam društvo kad nešto pođe po zlu. Tada sam posebno razdražljiva. Blago rečeno. Nedavno sam pričala s prijateljicom o ovoj temi i prepričala mi je situacije identične mojima, dakle-nisam jedina koja poludi kad mi npr. prerezivanje biskvita ne uspije pa sve završi u mrvicama. Uzalud mi trud. Pogotovo ako radim kolač za neku meni važnu prigodu. Tada reagiram naglo. A inače nisam nasilna i poprilični sam pacifist :) Najradije bih u tom trenutku sve bacila prvo na pod pa u smeće. (Ipak se suzdržim pa bacim na stol, onako, sa strane...jer tko bi poslije uza sve muke još i pod čistio). Nakon tog početnog bijesa slijedi smirenje-udaljim se iz kuhinje, shvatim da sam razočarana. I na kraju, što drugo nego pomiriti se s nastalom situacijom. Onda se ili spasi što se da spasiti, ili napravi ispočetka (ako imam dovoljno materijala i živaca).
Ja vjerujem da zen-kuhanje dolazi sa stažem...i s godinama. Nakon nekog vremena se jednostavno prestanete nervirati oko detalja ili poluuspješnog kolača, ili pak nemate razloga za to jer ste na svojim greškama već mnogo naučili pa vam (gotovo) uvijek kolač uspije. Moj kulinarski staž još uvijek je relativno kratak pa kao takav vjerojatno zahtjeva veću koncentraciju u kuhinji nego kod iskusnijih domaćica.
Jeste li i vi jedna od lako zapaljivih u kuhinji, ili vas ovakve situacije ne mogu izbaciti iz takta?

(...malo meda za sve one koji su virozni/gripozni):

(...i malo kave i smeđeg šećera za sve one koji su još pospani):

Svima želim ugodan dan! :)

What is your favorite time for cooking? Do you prefer being kitchen-alone, or do you like company while cooking? This will be a post about kitchen troubles and cook's (not Santa's) helpers :)
I like to spend a fair amount of quality time in my kitchen. I also like company (despite being occasionally extremely introvert). And finally, I don't like company in my kitchen, while cooking. So:
--kitchen - ok
--company - ok
--company in the kitchen - no, thank you
I don't know about you, but I somehow don't like helpers. I kind of lose my concentration. And I don't enjoy being someone's helper. I enjoy making cakes alone. If it were my occupation, the situation would be different, but it's my hobby. I tried having company in my kitchen a couple of times and arrived at a conclusion that a helper actually becomes a drawback. At least in my case. I know it's not a pretty thing to tell, but I'm being honest here, so please bear with me :) That's why I like to bake in the midst of my kitchen peace, completely alone (usually at night). That's right, I sometimes stay awake till unreasonable hours to finish a cake for the next day. I'd rather not have any kitchen company than humiliate someone by making them hand me the spatula, mixer, heavy cream... I'd rather make everything by myself and then have the guests over.
I especially wouldn't like to have company when something goes not according to my plan, in my kitchen. Then I become irritated, to say the least. Just the other day I was talking to my friend about this and she told me she reacts the same way. Glad to know I'm not the only one who loses her temper if a cake crumbles and I don't manage to cut it in half...Oh joy. Especially if I'm baking a cake for some special occasion. I lose my temper. But I promise: I'm not violent and I'm quite a pacifist :) However, in that specific moment of madness, I want to throw the cake and everything on the floor, although I usually just toss it around table, in order to calm down...otherwise, who would clean up that mess later. Then serenity sets in. I calm down, realize I'm disappointed and start again (if I have enough will and/or material left).
I believe that zen-cooking comes with age and experience. After some time you just stop making fuss about these kind of things. I guess I don't have enough experience yet and I require my fair amount of concentration and alone kitchen time.
Do you lose your temper easily in the kitchen?


15 komentari:

  1. Pozdrav Tamara,
    hvala ti na komentaru kod mene na blogu, zahvaljujući njemu sam i "dolutala" kod tebe i mogu ti reći da mi se sve što vidim jako sviđa. :)

    Tema ovog posta je jako dobra i mislim da otvara vrata zanimljivoj raspravi. Evo da odgovorim na tvoje pitanje, reći ću da sam definitivno usamljeni strijelac. Ne podnosim kad mi se neko muva po kuhinji kad sam u "kreativnoj" fazi i eksperimentiram. Jako me dekoncentrira kad mi se neko nalukava preko ramene i zapitkuje me zašto sam nešto tako napravila ili ne daj bože kaže "ja to ne radim tako", to me izluđuje. S druge strane kad kuham nešto rutinski i svakodnevno oko mene može biti i cijela vojska gladnih ljudi i to mi ni najmanje ne smeta. Samoća mi je potrebna samo i isključivo kad nešto kreiram iz glave, kako su takve situacije dosta česte u kuhinji volim biti sama. Mislim da to čak i nema toliko veze s iskustvom već s procesom u glavi i uvjetima pod kojima najbolje funkcioniramo. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Uh, jako zanimljiva tema. Dok kuham i ja volim najviše biti sama, ne trpim kad me netko zapitkuje zašto sam to tako i tako napravila i kako bih mogla to tako i tako napraviti. Kako si ja zamislim u glavi tako mora biti. Navečer i noću u tišini je najljepše peći kolače. Što se tiče živaca, obično sam znala biti jako živčana i samokritična kad mi nešto ne bi uspjelo, i iako je svima bilo jaako fino, mene bi to utješilo možda 10%. Ali, kako kažu, strpljen-spašen, tako da polako postajem manje samokritična i odmahnem rukom i kažem "bit će bolje drugi put", svaki neuspjeh je iskustvo koje vodi do uspjeha. :))

    OdgovoriIzbriši
  3. Definitivno SAMA... pogotovo ako mi nešto krene po zlu :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Kao mala sam stalno bila pomocnik u maminoj kuhinji, kako sam ja to zvala za glupe poslove. Donesi mi ovo, dodaj ono i nikad vise od toga.
    E onda sam dosla u svoju kuhinju...Ta kuhinja je u pocetku sluzila da se skuva kafa, spremi nesto na brzaka i sl. A onda sam polako pocela da je osvaja, da radim i ucim, a blog mi u tome bas pomaze.
    Volim da sam sama u kuhinji iz jednog prostog razloga, a to je sto je kuhinja kao stvoren za jednu osobu, ali je meni dovoljno. Kada se u njoj nadjemo dragi i ja vec je guranje.
    Ne smeta mi prisustvo drugih ljudi u istoj, prihvatam tudje savete, ali nikako ne prihvatam savete tipa sto to ovako, sto ne onako, tj.ja sam najpametniji i ja znam najbolje.
    A pehova je bilo i bice ih..:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Sama, definitivno, naročito ako su alternativa dva glasića "mama, jel mogu i ja pomoći?". Meni je teže objašnjavati nekome kako nešto treba napraviti nego napraviti to sama, jer ako već moram objašnjavati, za isto vrijeme ili još brže napravim to bez pomoći.

    OdgovoriIzbriši
  6. Drage moje cure, vidim, dakle, da se uglavnom slažete samnom, tj. da nas većina voli biti sama :)
    Hvala svima na komentarima, guštam vas čitati i vidim da slično razmišljamo :)
    @Andrea-ja, npr. isto nemam problema s društvom dok pravim neko slano jelo...ali ako radim kolač/tortu, i još k tome zahtjevniju, potrebna mi je moja i samo moja koncentracija :)Jako mi je drago što si pogledala moj blog i što ti se sviđa!
    @ Ebba, slažem se. Ja ću, npr. uvijek rado pitati za savjet i uvijek, ama baš uvijek rado i poslušati savjete, sabrati ih na hrpu pa iz toga svega uzeti neki zaključak. Onda ću rado taj isti savjet i primjeniti, ali dok ga primjenjujem u kuhinji i isprobavam (ako se radi o kolaču) najradije sam sama :)
    @ maslinka-razumijemo se ;)
    Ana-ista stvar i samnom kao klinkom.
    @Dajana-najčešće i sama radije napravim, nego objašnjavam nekome :D

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja imam sećanja iz detinjstva kada mi mama nije dala da privirim u kuhinju, kada je onako terala sve nas da izađemo jer će nešto zaboraviti da stavi. Kasnije mi žena nije dala da ulazim u kuhinju, jer je moje bilo samo da učim. Ne sećam se ni koliko puta, tj. mogu na prste da nabrojim sam oprala sudove. I eto, posle svih tih godina, ja sa blogom o hrani i kako ona kaže to što me je terala iz kuhinje nije urodilo plodom. Ja volim da kuvam i tačka. Kako kaže prevazišla sam majstora.
    No, i ja sad volim da sam sama, ali moj dragi nema blage veze sa kuvanjem tako da ne zapituje, a nekad mi pomoć treba oko nekih stvari. Dam mu u drugoj sobi da secka sitno, sitno tu je majstor ili ako je potrebno očistiti 4kg liganja tu je da pomogne. Inače oboje u kuhinji to ne. Mogu da tolerišem nekog, ali samo ako ga učim.

    OdgovoriIzbriši
  8. lila Check, thank you, glad you like it :)
    Jelena-eh da, dobro si me sjetila, kad nešto treba sitno nasjeckati...pomoć je dobrodošla :D
    Ni meni mama baš kao maloj nije dala u kuhinju, možda je i to jedan od razloga što danas to i sama činim...Zapravo, sjećam se da sam mogla pomoći, ali u smislu nekih sporednih poslova, što se meni nije sviđalo pa bi onda radije odustala :)

    OdgovoriIzbriši
  9. eksperimentirati volim sama, poludim dok mi neko dojde i počne dizati rigle pa pitati 'kaj je ovo, zakaj ovo...'
    no u zadnje vrijeme ručkove obično spremamo u kompletu (dragi i ja) pa sve više postajem timski igrač, izgleda da se mijenjam...

    OdgovoriIzbriši
  10. odlična tema.
    Ja dopuštam samo svom kumčetu i njenoj sestri da pomažu (6 i 8 g) jer su jako strpljive i sretne makar samo dodale žlicu, ili ubacile šećer. Ako i nešto zeznem u njihovim očima neću izgubit mjesto "one koja najbolje radi kolače".
    I mene mama prije tjerala iz "radnog dijela kuhinje", tj. mogla sam samo prat suđe. A danas, eh danas bi ona van iz kuhinje, a ja da joj cijelo vrijeme kuham!
    Što se tiče recepata koji ne uspiju, tu odmah okrivim recept, jer obično sve slijedim od a do ž tako da... jedino recept može biti kriv ;)

    OdgovoriIzbriši
  11. Pozdrav Tamara, evo me prvi put na tvom blogu i bas mi se svidja. Kasnije cu pregledati ostale postove.
    Svidja mi se rasprava - ja sam od onih koja se ne nervira pretjerano u kuhinji, vjerovatno jer spadam u one s poduljim kuharskih stazem. Osim toga toliko ekperimetiram u kuhinji da vec unaprijed samim tim preuzimam rizik da mozda nesto i nece uspjeti. Neuspjehe stoga ne dozivljavam kao neuspjehe nego kao eksperiment koji je mozda zavrsio drugacije nego sto sam ocekivala, ali je vrijedno iskustvo koje ce mi dobro doci u nekom buducim projektima.
    Ono kada se stvarno iznerviram je kada u objavljenoj kuharici pronadjem los recept, a toga ima na zalost. Zato se trudim da pisem recepte sto preciznije, mislim si kada mi vec netko pokloni povjerenje, ne bih ga zeljela iznevjeriti.
    Sto se tice sama ili s drustvom u kuhinji, definitivno sama, jer sam kao i u svemu ostalo u zivotu prilicni individualac. Medjutim morala sam se malo prilagoditi i nauciti strpljenju u zadnje vrijeme, posto imam dva mala pomagaca :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Pozdrav, drago mi je da si svratila na blog, hvala na komentarima; slažem se s tobom-uma, nažalost, puno kuharica s krivim receptima;
    ima još podosta stvari koje nisam nikad radila niti isprobala pa vjerojatno odotuda (kad prvi put radim nešto) proizlazi i moja potreba za koncentracijom i ajmo reći ponekad nesigurnost u kuhinji... :))

    OdgovoriIzbriši
  13. Ovisi o mjestu radnje, tj. o čijoj se kuhinji radi. Mada moram priznati da mi dečkovo društvo uvijek paše i opušta me. Dobra tema za razmišljanje, vjerojatno otkriva više o životu nego što bih na prvu pomislila :)
    Inače, svaka čast na redovitom postanju i finim receptima.

    OdgovoriIzbriši