Ponovni posjet konobi "Didov san" / Tavern "Grandfather's dream" revisited

Please scroll down for English



Ponovo smo guštali...

Eto mene i jače polovice nanovo u gorespomenutoj konobi. Prava uživancija. Vjerojatno se sjećate se mog nedavnog posta i fotopriče o posjetu ovom restoranu koji nam se jako dopao. Jedna od reakcija na taj post bila je i zbilja velikodušna gesta vlasnika konobe gospodina Lea Topića koji je pročitao članak, zahvalio na napisanome i pozvao me na večeru u konobu. Ovo me jako ugodno iznenadilo. Napisala sam tekst kojime sam vas željela uputiti na krasno mjesto sa autentičnom kuhinjom jednog dijela Hrvatske. Lijepo je kad radiš nešto što voliš i ljudi to prepoznaju. Gospodin nas je predivno ugostio i baš smo guštali , ovaj put u za mene gotovo egzotičnim namirnicama. Prvi sam put igrala na sigurno i tapkala po domaćem, poznatom terenu mesnih lovačkih jela i šopske salate. Ovaj put, nakon što mi se ukazala ova divna prilika, odlučila sam isprobati specijalitete kuće i jela koje predstavlja tamošnji kraj. Ipak, ne valja doći u nepoznati kraj pa jesti npr. u McDonald'su? S ovime povlačim paralelu, jer hrana i gastro navika te ponuda određenog kraja ono su što istinski i predstavlja tu zemlju/grad...Odraz naroda i njegove kulture.
Moram posebno pohvaliti ambijent i uređenje konobe kojeg sam ovaj put imala prilike više razgledati s obzirom da smo sjedili unutra, a ne na terasi (iako i ovdje imaju terasu). Ova je konoba na Kajzerici  prostorno veća, tamo se organiziraju poslovni ručkovi, krštenja, domjenci, okupljanja i slična slavlja. Častim vas s nekoliko slika interijera:

                                                                         inside the tavern



Ovo je, dakako, moj subjektivni doživljaj i pozitivan dojam, što je i bilo očekivano budući da su mi veoma dragi ovako uređeni ambijenti. Konobe su meni vrjerojatno najdraža vrsta restorana. Ako dodate k tome i dobru hranu, kako onda ne pohvaliti nešto gdje se osjećate ugodno i fino jedete? Zapravo nešto za što sam unaprijed pretpostavila da će mi odgovarati.
Na samom ulazu pozdravili smo se sa simpatičnim kuharicama-kada ulazite proći ćete pored vrata na kojima piše "Kuhinja"-i već ovdje dobijete dojam prisnosti i domaćeg terena.
Ljubazno su nas pozdravili i ugostili, a večeru smo započeli aperitivom-od lijepog izbora rakija/likera, odlučila sam se za onaj od rogača. Zamalo sam opet započela s medicom (od svih rakija i likera meni najdraža, tim više što ju i sami proizvodimo i prodajemo u sklopu svog pčelarstva pa je to jedan divan okus na kojeg sam ja navikla, meni toliko drag), no predomislila sam se jer liker od rogača još nisam probala pa je izbor pao na njega. Fin, okusom podsjeća na medicu, u mirisu se osjeti rogač. Nakon zagrijavanja, prešli smo na uštipke s kajmakom (koji je ovaj put bio kremastiji i izgledom bliži kajmaku kakvog poznajem) i mladim sirom te čašom crnog i bijelog vina-odličnog vranca i  kujundžuše.Ta je domaća kujundžuša meni toliko draga i odlično je prijala uz  glavno jelo. D. se ipak odlučio za crno.
Sjećate se mog dogovora sa samom sobom od prošlog puta? Pa, neka budu žabe. I puževi. Konkretnije- Puževi na didov način i Žabe s pršutom na žaru. Da, nikad probala ni žabe niti puževe. Eto, sad jesam i oboje me ugodno iznenadilo. Žabe više no puževi. No, pravo je vrijeme za puževe i valjalo je nepcima ponuditi ovu delikatesu. Od žabljeg mesa očekivala sam da bude slično pilećem, što i jest. U kombinaciji s komadićima pršuta pa na grillu-standardno odlično. Pršut fino "podigne" to meso nježnog okusa. Jest "prtljavo" i "pimplavo" od silnih koščica, malo je tu mesa, ali u tome se krije gušt. Slično situaciji kad jedete škampe-malo mesa, mnogo gušta. Puževi su očekivano žilavi, a mogu reći da su bili fino pripremljeni kako treba, nimalo sluzavi. Pirjani s ljutikom i posluženi sa začinjenom purom na panceti (dok ovo pišem, izuzetno mi je žao što vam ih nisam uslikala). D. je bio posebno oduševljen puževima, pojeo je poveću količinu, dok sam se ja koncentrirala više na žabe :) Gospodin Leo nam je objasnio kako su to oni pravi domaći imotski puževi vinogradari, koji se prije daljnje obrade i pripreme tri puta prokuhavaju u vodi sa solju. Vidi se da su kompaktni i slasni, meso im nije nimalo gnjecavo. Inače je meso puževa vani jako cijenjeno, ponekad se koristi i tretira kao luksuzna roba, meso je niskokalorično, bogato bjelančevinama i nema kolesterola. Moj je zaključak da puževi ipak nisu nešto što bih naručivala češće, više je to delikatesa koju valja isprobati, ako ništa barem iz znatiželje, kao u mom slučaju. Dakle, nije to jedno od onih jela kojemu bih se ja iznova vraćala, iako je puževo meso često slavljeno, opjevano i spravljano na milijun maštovitih načina. No, svakomu njegovo. Teško je premašiti moju ljubav prema ribi... Uza sve to, ponovo fini domaći kruh. Salatu sam ponovila od prošlog puta-šopska. Ova čak ukusnija, jednako dobro začinjena, ali s manje octa. Toliko sam se uživila u cijelu gastro priču, promatranje, analizu i isprobavanje da nisam ni slikala ovo jelo, ali zato sam ovaj put iskupila svoje "grijehe" iz prošlog posta i uslikala vam rožatu. Taj divan, kremasti i osvježavajući desert kojeg ja toliko ljubim i jedva čekam da dobijem priliku negdje pojesti, pošto ju još nisam radila u kućnoj izvedbi (morat ću).


Dodatak grožđica mi se jako sviđa i lijepo komplementira i upotpunjuje karakterističan okus rožate. Mislim da je to desert kojeg volite ili ne volite. Ja ga obožavam. Mogu reći da je bila odlično pripremljena, struktura joj je divna, glatka, kremasta a opet dovoljno čvrsta, nema nikakvih sitnih grudica koje sam znala viđati u nekima, najčešće u slučaju kad je rožata predugo pečena pa jaja lagano poprime identitet kajgane umjesto kremastog deserta.
Ovom prilikom bih se željela još jednom zahvaliti gospodinu Leu, kojeg smo osobno upoznali, na ovom pozivu i krasnim, zanimljivim i za mene uzbudljivim jelima , kao i ostaloj ekipi iz konobe. I pozdrav i pohvala tetama kuharicama :)
PS. Osvrt na prvi posjet restoranu možete pročitati na engleskom jeziku na portalu Honest Cooking.

                                                          Tavern "Grandfather's dream" revisited


You probably remember my previous post about this tavern. We visited it for the first time, after I did some research online and instantly fell in love with it. I wanted to spread the word (and love) with you foodies and give you a recommendation, should you visit Croatia. I hope you liked my post. As a result of my text, Mr Leo Topic, the owner, invited us to come back. The team welcomed us generously and we had a chance to try this tavern's specialties-food that truly reflects the lifestyle and eating habits of Dalmatian Zagora-part of Croatia.
We stared this wonderful dinner with carob liqueur. It was similar to mead and had a really nice flavor. I had white wine-Kujundzusa, traditional Dalmatian Zagora's wine and D. had black wine-Vranac. Once again we ate fritters with kaymak and goat's cheese as an appetizer. Then came the main course-snails and frogs.
So, let it be snails. And frogs. And other wonderful things. I was pleasantly surprised by the frogs, they were grilled with prosciutto. Their meat is tender and resembles chicken. This is my first time I had frogs. And snails too. I understand that snails are considered "elite" food in some countries. Their meat is rich in protein and extremely low in fat. They were very nicely prepared, with bacon and cornmeal pudding (in Croatian called "palenta").
And in the end, the sweet treat called rozata. One of my favorite desserts. Basically the same as creme caramel or creme brulee. Last time I didn't get the chance to take a photo of it, my camera died, but this time I corrected my "mistake" :) It was topped with raisins that nicely complemented its flavor.
I would like to thank Mr Topic once again for having us and making us feel at home and giving us the opportunity to try this interesting authentic food, full of flavors, spices, interesting textures that teased our tastebuds.

17 komentari:

  1. Volim ovakve taverne, imaju izuzetnu atmosferu :)

    OdgovoriIzbriši
  2. The restaurant looks so traditional and I bet the chefs are experienced. The dessert looks good.

    OdgovoriIzbriši
  3. Baš me je zanimalo ako si ispunila obećanje vezano za puževe ;-)


    Interijer je prekrasan!

    OdgovoriIzbriši
  4. Obozavam ovakve restorane sa dusom i atmosferom :-) Ovamo toga bas i nema.

    OdgovoriIzbriši
  5. Konoba izgleda predivno... Jako volim ovakva mesta... :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Beograd i dalje neguje tradiciju sličnih mesta koja ne samo da su skoncentrisana u čuvenoj Skadarliji već ih ima i na drugim mestima, a posebno na salašima u Vojvodini.
    Žablje batake sam gricnula još kao mala, puževe jednom probala, ali nisu bili dobro spremljeni. Svaka čast na avanturističkom duhu i na gostoprimstvu domaćina.

    OdgovoriIzbriši
  7. Odličan post Tamara! Kada sam vidjela naslov, a prije nego li sam pročitala post, zapravo sam htjela napisati da je kod nas običaj vlasnika konobe/restorana da te počasti nečim ako si mu redoviti gost. Kada sam pročitala post, vidjela sam da je i kod tebe/vas to bio slučaj i izuzetno mi je drago zbog toga :) Ne samo da si konobi napravila dobru reklamu, nego si mu već i česti gost, a česti gosti se znaju na takav način privući. Osobno nisam probala ni žabe ni puževe. Žabe bih još nekako i mogla, ali za puževe sumnjam da bi mi se svidili :)
    Rožatu često radimo po starom tradicionalnom recpetu i nikada mi ne ostanu grudice u desertu, ali kap što kažeš, to je zapravo sve stvar vremena pečenja :) Obožavam taj desert!

    OdgovoriIzbriši
  8. Majo, ja sam u biti prvi put bila u toj konobi pa nakon toga napisala onaj post, tako da u principu nisam baš redovni gost, ovo mi je drugi put :) Ali već nakon prvog puta, postalo mi je jasno da ću postati redovni gost, jer mi se baš dopalo ;)
    Rožatu moram napokon jednom napraviti doma

    OdgovoriIzbriši
  9. Rozatu i ja volim...Sad znam gdje otici, kad (i ako) posjetim tvoj lijepi grad!

    OdgovoriIzbriši
  10. radim na Kajzerici i svaki dan, doslovno svaki dan prolazim kraj te konobe.
    inače sam iz Zd i svaki put mi bude toplo oko srca kad pročitam tablu ''Didov san'', odmah se sjetim i svoga dide, i svog kraja...

    sigurno ćemo jednom tamo na večeru, pogotovo jer sam čula toliko pozitivnih osvrta o toj konobi da moram i sama to napokon isprobati :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Jasna, ako dođeš, eto preporučam :)
    moonea, drago mi je što ti je naziv i sama konoba upala u oko i što ti budi lijepe osjećaje. Pošto si često u tom dijelu grada, predlažem da svratiš koji put na ručak, ili desert :) Čula sam da im je i pašticada odlična ;)

    OdgovoriIzbriši
  12. Još jedan odličan post :) Sad me još više zove da odemo tamo :))

    OdgovoriIzbriši
  13. Lijepo od gazde što vas je pozvao na večeru nakon svega! Odličan post!
    Puževe sam prvi put jela davno, davno u Njemačkoj i toliko su mi se svidjeli da sam ih jela i za predjelo i kao glavno jelo! A i žabama ne mogu odoliti, dok mm ne bi to ni probao, dapače mislim da s njim u društvu to ne bih ni jela jer on to ne bi mogao gledati:) On je čudo!
    Rožatu volim ali sam nedavno jela jednu u kojoj su se jaja jako osjetila što mi se baš nije svidjelo!

    OdgovoriIzbriši
  14. Super, svaka čast vlasniku na ovoj gesti i baš mi je drago da ste opet guštali i ovako lijepo se počastili. Bila sam u konobi na Kajzerici ima već i koja godina, valjda su tada negdje tek i otvorili i pamtim da je bilo odlično. Bili smo veliko društvo a do nas je bilo još jedno takvo društvo ali nitko nikome nije smetao i svi smo bili odlično i profesionalno usluženi. Ono što najviše pamtim je odlična hrana. Stoga, podržavam tvoje mišljenje i preporuku.

    OdgovoriIzbriši
  15. Nekako sam se sva raznežila, kad sam osetila spoj nečega što ima dušu (tebe) i nečega što ima sluha (restorana). Jako lep njihov gest, a tvoji postovi standardno odlični.
    Nikad nisam bila u Zagrebu, a ako nekad odem, ovog ću se setiti, tako da, jesi ih izreklamirala, i treba da počaste :)

    OdgovoriIzbriši
  16. Snježo, hvala! ni ja ne volim kad se jaja osjete u rožati...
    Branka, jest, jako lijepo od njih! Bilo nam je stvarno odlično.
    Majo, puno ti hvala na ovim lijepim riječima!

    OdgovoriIzbriši