Toskana: Firenza i Bologna / Tuscany: Florence and Bologna

Please scroll down for English

                                                                        Ponte Vecchio

Neki dan vratismo se sa trodnevnog putovanja u Toskanu. U tri dana obišli smo 4 grada, o dva će biti govora u ovom postu.
Toskana je regija u središnjem dijelu Italije, toliko puta opjevana, spominjana u glazbenim, literarnim, filmskim i drugim remek djelima, bogata poviješću, kulturom, dobrom hranom i vinom...U Toskanu sam se zaljubila mnogo puta, posljednji put kroz knjigu pa kasnije istoimeni film "Pod suncem Toskane", a nikad ju posjetila. Do prije nekoliko dana. 
Kao prvo, poslužilo nas je prekrasno vrijeme, sunčano i toplo. Iznenadila sam se kad smo se vratili u Karlovac koliko je ovdje u međuvremenu zahladilo. Kad zakoračite u bilo koji grad u srcu Toskane, ponijet će vas mirisi, okusi, sunce, toplina i u ovom dijelu godine kad smo već debelo zakoračili u jesen, vreva na ulicama. Ima tu nešto sanjarsko, romantično, umjetničko, slobodno i respektabilno; kad se susretnete s tolikim spomenicima, svjedocima drevne povijesti, jednostavno osjećate poštovanje prema mjestu i ljudima. Talijani su iznimno ponosni na svoje naslijeđe i jako se trude sačuvati ga, prezentirati, ali i zaraditi na njemu. Vozeći se kroz Toskanu, oduševit će vas pejzaž, brežuljci krcati vingoradima i starim kućama u tipičnom stilu. Ono što zadivljuje kad gledate kuće i polja kroz prozor automobila jest činjenica kako niti najmanji komadić zemlje ne stoji neiskorišten.



Naše prvo stajalište na putu bila je Bologna. Grad koji nosi nadimak "crvena Bologna" jer je utvrda ljevičasrke vlasti, ali i građevina uglavnom od opeke, obliluje srednjovjekovnom arhitekturom i ponosi se najstarijim sveučilištem na svijetu. 

                                                        Fountain of Neptune, Bologna

Šečući njezinim ulicama dobila sam dojam kako je ovo grad mladih. Šećemo uskim prolazom u blizini Piazze Maggiore u kojemu se upravo odvija neka studentska demonstracija / prosvjed (tu sam doživjela deja vu na svoj Filozofski fakultet), studenti kuhaju hranu, dijele letke, pića ne nedostaje, razvlače se šatori. Malo dalje dvojica motaju kablove i spajaju glazbu, na stepenicama preko puta desetke studenata sjede i listaju knjige. Meni su odmah za oko zapeli ljudi i njihov način odijevanja, Talijani su poznati po tome da imaju smisla za modu i ovdje ćete na ulicama naći sređene muškarce u odijelima od najmlađih do najstarijih, u bilo koje doba dana.






I, naravno, iduće što mi je zapelo za oko bile su sladoledarnice, tzv. gelaterije, u kojima možete probati najbolji sladoled (gelato) na svijetu. Pravi je to kremasti užitak; njihova stracciatela na prvi je pogled gotovo neprepoznatljiva, predivne žute boje s kremom od pravih jaja, prirodni sladoled tzv. Gelato Artigenale

                                                                          Gelateria

Osim njega, Talijani su usavršili kavu i to zaista nije floskula, u što smo se uvjerili iz prve ruke. U malenom kafiću Zamboni probala sam vjerojatno najbolju kavu na svijetu, tako sam barem mislila dok jednako dobru nisam probala u Firenzi. Kremasta i gusta, posramljuje ovo što mi ovdje nazivamo kavom. Uz kavu ćete dobiti malenu čašicu za vodu, onakvu kakvu mi zovemo cokančić ili čašica za rakiju. To valjda služi samo za ispiranje usta nakon kave, no meni je bilo smiješno pa sam tražila normalnu čašu vode :)







Idući dan posjetili smo talijansku meku umjetnosti-Firenzu. Što reći o Firenzi, osim da ćete se u grad zaljubiti na prvi pogled. Grad umjetnika, kamenih popločanih uličica, užitaka, tajanstvenih kutaka. Grad razigrane arhitekture najvećih majstora, kolijevka renesanse. Čudesa, izvor nepresušne inspiracije. Firenza se ponosno može razbacivati velikim imenima onih koji su tamo rođeni, živjeli, stvarali: Boccacccio, Dante Alighieri, Michelangelo, Galileo Galilei, Botticelli, obitelj Medici...


Autobus nas ostavlja blizu mosta Ponte Vecchio, srednjovjekovnog mosta preko rijeke Arno, romantičnog izgleda, sačinjenog od tri glavna luka, nekada davno načičkanog mesnicama, a danas draguljarnicama i zlatarnama. To je jedini most koji je preživio bombardiranja grada tijekom 2. svjetskog rata. 



Firenzu u potpunosti možete obići pješice. Nije to grad prostranih avenija i trgova, već grad malih zakutaka, uskih uličica koje malo skrivaju, malo otkrivaju ljepotu na svakom koraku. Prelazimo zebru, prekrasna arhitektura već plijeni pažnju, kao i desetke skutera i vespi naslaganih jedno do drugih-talijansko osnovno prijevozno sredstvo, uz bicikle. Stižemo pred katedralu Santa Croce, gdje nas dočekuje kip D. Alighierija. U ovoj se crkvi nalaze grobnice velikana: Dante, Galileo, Michelangelo.

                                                      Dante Alighieri's statue, Florence

                                                                     Santa Croce church

 Nekoliko koraka dalje otvara se novi pogled na umjetnost: Piazza della Signoria, Neptunova fontana, replika Michelangelovog Davida (original se čuva u Akademiji), spomenik firentinskom vojvodi Cosimu I.,Cellinijev Perzej sa Meduzinom glavom u ruci.

                                     the statue of Perseus with Medusa's head, by Cellini

                                                                       Fountain of Neptune

                                                         replica of Michelangelo's David

Pored nas prolazi svečana procesija, carabinieri na konjima ponosno stoje sa strane i nadgledaju događaj, rijeke, ma more turista dive se umjetninama koje svjedoče vrhuncu ljudskog znanja i kreativnosti.


                                                                         carabinieri



Uskoro se otvara prolaz na Piazza Vecchio, Galeriju Ufizzi, jedan od najstarijih muzeja na svijetu i ogromnu firentinsku katedralu Duomo poznatoj po znamenitoj kupoli remek djelu Brunelleschija, veličanstvenog zdanja sa predivnom krstionicom na kojoj se nalaze bakrena tzv. Rajska vrata, pa palača Medici Riccardi, renesansna palača Palazzo Pitti... Ne znam postoji li ovdje nešto što se ne može opisati kao "znamenito".

                                                              Florence cathedral-the Duomo


                                                            Baptistery of the Florence cathedral

         "the Gates of Paradise"- bronze east pair of doors on the baptistery of Florence cathedral            
      


                                                         the statue of Francesco Petrarca

Ako volite fotografirati, u Firenzi ćete se osjećati kao da ste dobili na lutriji.
Pored nas rijeke štandova sa jeftinijom kineskom robom, pločnika obojanih fejk kolekcijama, na svakom koraku suveniri u liku Pinocchija, crni prodavači trče za turistima i s nogu premještaju hrpe slika koje prodaju ( jednu smo kupili za 6 eura, s tim da joj je početna cijena bila 50), klinci se skuterima voze u školu, domaći se biciklima strpljivo probijaju kroz horde turista, naviknuti na ovakvu situaciju tijekom cijele godine. 


                                                              Pinocchio souvenirs everywhere


S jedne strane Ponte Vecchija čovjek prodaje vlastite slike, kao i onaj prije njega ispred firentinske katedrale, kao i desetke umjetnika na svakom koraku. Ubrzo stižemo i do crkve u kojoj je Dante upoznao svoju fatalnu Beatrice, koja je inspirirala njegova remek djela, a u blizini crkve ispred Danteove kuće simpatičan čovjek-"Dante"-stoji i citira čitavu Božanstvenu komediju napamet. Zna ju do svake točke i zareza. Knjiga stoji ispred njega, na vama je da odaberete bilo koji ulomak sa bilo koje stranice, iz bilo kojeg od tri dijela i on će ga znati izrecitirati od prvog do posljednjeg slovca.



                                                         Man reciting Dante's Divine Comedy


Pet minuta hoda i pred nama se otvara rijeka šarenih štandova-eto nas na tržnici. Od toliko lokalnih proizvoda kojima se Italija diči vi naprosto ne znate što biste izabrali. 

                                                                         local products


Nakon desetaka štandova koje sam prošla od kojih svi imaju sličnu veliku ponudu te sireva i vina koje smo degustirali , kupila sam neke mješavine začina, omiljeni Parmigiano Reggiano, kremu od balsamica (napokon sam probala što to znači pravi balsamico), crno slatkasto vino Lambrusco (podcijenjeno, bilo je ugodno iznenađenje), Cantuccine sa bademima i čokoladom, Vin Santo (predivan vinski liker u kojeg se tradicionalno umaču suhi cantuccini-vrhunski doživljaj), krokant s pistacijama, blokove bijele čokolade s lješnjacima, arancine obučene u tamnu čokoladu...

                                                                       colorful pasta

                                                                      all types of biscotti


                                                           various flavors of cantuccini

Na dijelu tržnice gdje se prodaju sirevi svaki možete degustirati. Isto vrijedi i za vina, za aceto balsamico...Preko puta sireva nalazi se znameniti dio tržnice sa vrhunskim pršutom, mesom i iznutricama. 


                                                                      dogs love meat :)

                                      huge blocks of Parmigiano Reggiano, my favorite cheese


                                  olive oil and wine tasting on San Lorenzo market in Florence

Vrijeme je za predah, prvo obrok pa kava. Moram reći kako se nažalost odlučujemo za jedan od brojnih preslatkih restorančića u centru Firenze. Pišem "nažalost", jer se pokazalo da su ova mjesta (usprkos svojem privlačnom izgledu i šarmu) preskupa, a za cijenu ne nude kvalitetu. U jednom od takvih pojela sam osrednju paštu sa pesto umakom dok je ostatak ekipe jeo lošu pizzu i loše lazanje. Cijene tanjura pašte i male pizze kreću se u prosjeku od 6 do 10 eura. Lošu pizzu pojeli smo i dan ranije u centru Bologne. Već me nekoliko ljudi upozorilo na ovo, ali mi zapravo nismo imali drugog izbora. Moj je zaključak da je ona prava toskanska hrana po kojoj je ova regija poznata skrivena od milijunskih pogleda turista, u nekim drugim manje eksponiranim gradićima, bistroima i restorančićima te u seoskim gospodarstvima koja nude turističke usluge, hranu i kušanje vina...No naš je program ovaj put bio drukčiji pa nismo imali priliku niti vremena obići ranije spomenute.

                                                                pasta with pesto genovese

                                                                             lasagna

                                                              the best coffee in the world


Prosjek popravlja kava nakon obroka, najbolja na svijetu. A mislila sam da sam najbolju popila dan ranije u Bologni. Pa sam ju popila opet u Firenzi, i kasnije ponovo u Pisi pa na povratku u Lucci. To je nešto u čemu Talijanima nema premca-kava, kremasto i gusto božanstvo.
Imamo malo vremena i za kupovinu-Firenza obiluje buticima sa lijepom odjećom i obućom, onim jeftinijim kao i onim luksuznim. Želite li šopingirati, morat ćete paziti na vrijeme kupovine jer Talijani mahom zatvaraju trgovine u podnevnim satima. Pauza traje oko 3 sata pa se poslijepodne trgovine ponovo otvaraju, a nedjeljom se uopće ne radi.
Autobus će nas pokupiti u 18:30 pored Ponte Vecchia, imamo još vremena za posjet Galileovom muzeju. Pitamo jednog domaćeg gdje se nalazi muzej, sporazumijevanje rukama i nogama. Talijani se uopće ne koriste engleskim, ne razumiju ga, ne govore ga niti se generalno zamaraju tim jezikom. Pomalo me čudi kako jedna turistička meka tako uspješno zaobilazi engleski jezik, pa ipak usprkos jezičnoj barijeri milijuni turista se na svakodnevnoj bazi uspješno sporazumijevaju sa domaćim stanovništvom. Talijani govore jezikom ljubavi i strasti kojeg ćete vrlo lako shvatiti :) Napokon stižemo do muzeja, ali nažalost pola sata prekasno. Neki drugi put. Ionako smo dotaknuli Il Porcellino, kip svinjice koji donosi sreću. Ako joj protrljate njušku, jednog ćete se dana ponovo vratiti u Firenzu. Provjereno by D.



Za kraj stajemo na Piazzale Michelangelo, prekrasnom trgu s kojeg se pruža panoramski pogled na čitavu Firenzu, uz zalazak sunca. Romantika na djelu, kao iz filmova, zaokružuje jedan prekrasan dan u Firenzi.
Nadam se da ste uživali u ovoj virtualnoj šetnji, uskoro se vraćam sa novim slikama i doživljajima iz ostatka Toskane!


                                                            Tuscany: Florence and Bologna

 A few days ago we returned from a three-day trip to Tuscany. In three days we visited 4 cities. In this post I am giving you the tour of the 2: Florence and Bologna. All of the photos are above.
I fell in love with Tuscany numerous times, most recently while reading the book and later watching the movie "Under the Tuscan sun", but never actually been there, until several days ago. When you drive through the Tuscan land, vast fields dotted with vineyards and typical Tuscan-style houses catch your eye and make you immediately fall in love with this part of Italy. Plains alternate with hills and mountains. Not a single inch of land stands bare and unused. This is an area of gorgeous landscapes, rich artistic legacy, cities who stand witness to masterpieces of human mind and hand.
                                                                             ***
On our first day, we visited Bologna. It's a city on the outskirts of Tuscan area and lies between the Po river and the Apennine Mountains. It is a home to the oldest university in the world and I got a feeling it is somewhat a city of young population. Students everywhere. As we pass through a corridor that will lead us to Piazza Maggiora, we encounter numerous students having demonstrations, reading books, putting up tents, cooking food and offering pamphlets. Italians are very stylish, I encountered so many men in suits and women in unique clothes, I enjoyed looking at them. Another thing that immediately caught my eye were, of course, gelaterias. Ice cream shops where you can buy the best ice cream in the world. The real ice cream, called Gelato Artigenale. After having the best ice cream, we decide to rest our feet and sit at a local caffee Zamboni, where I order the best coffee in the world-so creamy and thick it seems surreal.
                                                                             ***
The next morning the alarm rings at 7 a.m. We are off to an early start, there is so much to see in the Tuscan capital, Florence. There is so much to say/ write about this city, but the best is to see it with your own eyes... I tried to bring it as close to you as I could through the photos above. Florence truly is a gem, cultural capital of Europe, a place where history has the biggest value, where people are proud of their heritage and try really hard to preserve it, a place where human masterpieces come to life, the birthplace of Renaissance.  A city where many glorious names lived and created: Michelangelo, Dante Alighieri, Petrarca, Medici family, Boccaccio, Botticelli, Galileo Galilei etc.
We start our tour at Ponte Vecchio, a Medieval arch bridge that has a romantic look and feel to it, over the Arno river. Once occupied by butcher shops, today you can see jewellers, art dealers and souvenir shops along it. Unlike all other bridges in Florence, this was the only one undestroyed by Germans during World War II.
Florence is not a huge city of wide streets and squares, it is a city of playful architecture, narrow alleys, stone blocks that hide and reveal the beauties one step after another. A 5 minute walk gets us to Santa Croce cathedral, which keeps mausoleums of famous names like Dante, Galileo, Michelangelo. Dante's statue greets us there and our feet keep going towards the Piazza della Signoria, where we meet with sculptural masterpieces like replica of Michelangelo's David, Cellini's Perseus with Medusa's head in his hand, the Fountain of Neptune. A large procession marches through the square, under the keen eye of numerous tourists and attentive eye of the Italian police-carabinieri. Some on motorcycles, some on horses. The number of tourists is unbelievable and this is so during the entire year. They come here to see and witness the peak of human knowledge and creativity. The locals try hard to get through the sea of tourists on their motorcycles and bicycles and they do so with utter patience. I guess they are used to these crowds. 
                                                                               ***
We soon walk to the Piazza Vecchio, pass the Ufizzi Galery (one of the oldest museums in the world) and to the huge Florence cathedral Duomo. It is most famous by its dome engineered by Filippo Brunelleschi. The cathedral's baptistery has beautiful bronze doors. The east pair of doors are a major tourist attraction and are called "the Gates of Paradise".
If you like to photograph, you will feel like you won the lottery once you come to Florence.
Local artists sell their work on every corner and every square. Foreign immigrants sell pictures and run after groups of tourists, offering them goods at very high prices, which you then negotiate and lower. On the streets you can see clothes shops, exclusive and expensive ones, the ones that offer more acceptable prices and the ones that sell fake bags and clothes, all kinds. But be careful about the time: Italians like to take the afternoon off and have a break, so they close shops for several hours and reopen at about 5 p.m. On Sundays, the shops are closed.
                                                                               ***
We soon arrive to Dante Allighieri's house. In front of it, a man dressed as Dante himself recites his Divine Comedy. The book stands in front of him and people can choose any sentence, any passage which he then recites. He knows it all by heart. When he's done reciting, he is awarded by some cents or euros you put into his hat on the floor. Near Dante's house is the church where he met his love Beatrice, who inspired his work.
                                                                               ***
We take another walk to the local market San Lorenzo. I have to admit it's a bit like you're in Chinatown (smile). Chinese people everywhere,selling local goods. But you will encounter some born and bred Italians selling all sorts of cheese and beautiful wines. The market is great, the product offer so vast you really find yourself in a dilemma. What to choose, what to buy. I ended up with some Parmigiano Reggiano, balsamic vinegar cream, chocolate almond cantuccini, vin santo (a wine liqueur), sweet red wine Lambrusco, blends of different Tuscan spices, blocks of chocolate, chocolate covered arancini. I truly enjoyed this experience. You can taste different cheese, wines and many other local products before buying them.
                                                                               ***
Now comes the time to take a break. You eventually get tired of all the walking and shopping (smile). We sit for a meal in one of the local bistros in the heart of Florence and order pizza, pasta with pesto genovese and lasagne. I must say that the food there is pricey and not so great. Honestly, I ate much better pizza, pasta and lasagne in my hometown in Croatia. This is something I was warned about: restaurants in the centre attract tourists because of their location and marketing, but they offer food of mediocre quality and too high prices. For the real Tuscan meal you have to find something not so tourist-oriented, like houses in surrounding villages that offer authentic cuisine and wine tasting. Unfortunately, we didn't have this planned nor had enough time for it.
But I gotta tell you, a cup of coffee after such a meal makes everything better and shinier. If there's one thing that the Italians mastered, then it's the coffee. I thought I had tried the best one the day before in Bologna, but then I thought the same for this one in Florence, and the same for the one in Pisa and Lucca the day after.
                                                                               ***
We still find some free time before the bus picks us up to visit Galileo's museum. We ask one of the locals for the directions and eventually figure out the way. Italians mostly don't speak English at all, or speak very little of it, they generally don't care about the language. But it is said that they speak the language of passion and love :) One of my food blogger friends is Giulia from Jul's kitchen, who lives in Tuscany and judging by her beautiful blog and impeccable English, you don't get the feel that Italians speak poor English. Of course, we cannot generalize, but I was somewhat surprised when I got there. I thought everyone spoke great English like Giulia (smile). Unfortunately, by the time we get to the museum, it is already closed. Oh well, next time, I guess. We will be back, we touched Il Porcellino, the statue of a pig that is said to bring luck to the ones who touch it and it brings you back to Florence some day.
                                                                                ***
In the end, we make a stop at Piazzale Michelangelo, the famous square with a magnificent panoramic view of Florence. If you get there at sunset, you'll feel particularly romantic. 
I hope you enjoyed the post, I'll be back soon with the rest of Tuscany's delights!

                                                             panoramic view of Florence

28 komentari:

  1. Uživala sam čitajući i nakon što si ovako divno podijelila sve dojmove, pozitivna i negativna iskustva, još više želim posjetiti Italiju. To mi je za sad neostvarena želja. :) Iščekujem i drugi post s nestrpljenjem. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Wow, hvala ti za reportažu, draga. Vratim se večeras da sve s'pažnjom pročitam, sad sam samo rolala i ne mogu ti opisati koliko volim ovaj post. Oh, Toskana - moja, tiha patnja:)

    OdgovoriIzbriši
  3. Pasić koji škica meso - preslatko!!

    Kao i u bilo kojem drugom mjestu i zemlji, u turističkim dijelovima hrana malo šteka. Fotke kao i uvijek zanimljive i uživam u virtualnim šetnjama na tvom blogu.

    OdgovoriIzbriši
  4. Obozavam Italiju i vjerujem da ti je bilo prelijepo.

    OdgovoriIzbriši
  5. Aaah, lepo se ja odmorih uz tvoj putopis. Hvala, stvarno sam uživala. Fotografije su u mnogome doprinele stvaranju kompletnog ukusa. Krivo mi je što niste bili oduševljeni hranom, ali pravi zaključak si izvukla i ja mislim da su toskanski užici skriveni u manjim gostionicama...
    Divno i čekam nastavak:)

    OdgovoriIzbriši
  6. Bas, bas lepo... a najlepse kad dodjes kuci, biras i sredjujes fotke, i prisecas se lepih trenutaka sa putovanja dok pises post na blogu... nekako na kraju ti bude i lepse nego sto je bilo...

    OdgovoriIzbriši
  7. Kakva koincidencija?! Upravo pisem recept iz te oblasti. Lijepo si nam sve prikazala - bogata istorija, umjetnost, arhitektura, kulinarstvo...

    OdgovoriIzbriši
  8. Hvala na ovom predivnom postu.mislim d abi meni trebalo nekoliko nedelja da pregledam sve pijace delikates radnej i uzivam u svim poslasticama istorije arhitekture i kulinarstva;)Fantasticno..ona brda sladoleda..uh;)

    OdgovoriIzbriši
  9. Opet si me vratila na moja putovanja i skoro svake godine ja završim U Lucci mojem najdražem gradiću na svijetu gdje žive moji dragi prijatelji ali vidim da si ga samo spomenula ,valjda niste imali dovoljno vremena da ga istražite jer tri dana je zaista premalo da se upozna ovaj dio prekrasni Italije zar ne..
    A što se tiče restorana zaista oni u centru su preskupi a ne nude ni tradicionalnu ljubaznost ni pravu talijansku kuhinju,treba se uvući u pokrajnje uličice i tražiti trattorie i najesti se jako dobro a kava je standardno dobra u bilo kojem kraju Italije.

    OdgovoriIzbriši
  10. Prekrasan post, divne fotografije, uživala sam. Hvala ti.

    OdgovoriIzbriši
  11. drago mi je što vam se sviđa post!
    @ Dilajla: u Lucci smo proveli jedno popodne, bit će zaseban post o tome :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Moram potipsati cure, krasni su tvoji putopisi upotpunjeni lijepim slikama, vidi se da ste uzivali, tako i treba, putovanja su jedno od najvecih bogatstava koje covjeku ostaju zauvijek. Predivno!

    OdgovoriIzbriši
  13. Putopis je divan, stvarno si se potrudila... hvala na informacijama i predivnim fotkama, ja sam se također zaljubila u Toskanu nakon čitanja knjige Pod suncem Toskane, i put tamo mi je u planu za slijedeću godinu :)

    OdgovoriIzbriši
  14. Krasan post.Kavu totalno potpisujem ja sam pila toliko kave svaki dan da sam navečer bila hiperaktivna i nisam mogla zaspati. Žao mi je što niste fino papali u firenci. Ja još uvijek pamtim odrezak fiorentina i fileke u tratorii Za Za odmah preko puta tržnice. Prefina klopa.

    OdgovoriIzbriši
  15. Ahh..Tuscany is such a beautiful place! So steeped in history & culture. It seems to be bursting with life and I love how art is such a main part of the city. I think I'd be reluctant to leave...Thanks for giving us such a great virtual 'tour'.

    PS: I just baked cheesy pasta & eggplant for dinner tonight after looking at your pasta picture. Don't have any white wine with me, so I replaced it with balsamic vinegar & dashed with some spice seasoning instead. It was delish! Thanks for the idea:)

    OdgovoriIzbriši
  16. Svaka ti cast na ovako iscrpnom i predivnom postu! :) Milina za citati, zaista...
    Bila sam u Italiji na samo dva dana na apsolventskoj ekskurziji i zao mi je sto nije trajalo duze. Bolonju i Firencu tada nisam videla, ali nadam se da ce biti prilike...
    Super mi je fotka sa vas dvoje! :)

    OdgovoriIzbriši
  17. obožavam tvoje putopise!!! i ja jedva čekam doći u Italiju i popiti pravu kavu!!!

    OdgovoriIzbriši
  18. Divan post uz prekrasne fotkice,zaista sam uživala..obožavam Italiju:)

    OdgovoriIzbriši
  19. Toskana mi je, pored Provanse, nešto što bih jako želela videti. Uživala sam u opisima, a pre svega u fotografijama. Predivno!

    OdgovoriIzbriši
  20. Tamara, svaka čast na iscrpnom postu. Ne znam kako sve stižeš, obzirom da ste se upravo vratili, ali baš si me oduševila ovim fotkama. Sećam se u eri bez interneta išlo se u inostranstvo a čovek je mogao samo da pretpostavlja po pričama onih koji su bili, po nekim reportažama sa TV-a i iz novina, i eventualno slikama prijatelja kako ćemu biti. Ti si nama sve divno dočarala.

    OdgovoriIzbriši
  21. Guštala sam u slikama, u priči... ma skoro i u najboljoj kavi! Divan opis i odlične slije!

    OdgovoriIzbriši
  22. Baš mi je drago što ste guptali u ovom postu!
    Tko nije bio u ovoj reigji Italije, od srca preporučam posjetiti!
    @ SeasonWithSpice: Thank you! I am so glad you made eggplant and pasta dish. Adding balsamic vinegar is an excellent idea, I might use it next time

    OdgovoriIzbriši
  23. I opet sam s užitkom pročitala i ovaj dio tvog putopisa. Gotovo sam mogla osjetiti miris tek kuhane kave.
    Krasne fotke i krasna post. :)

    OdgovoriIzbriši
  24. Opet se ponavljam ka papiga, ali slike su ti prekrasne! Toskana je predivna :) U Bolognu nisam bila, ali Firenzu volim, volim njihove sladolede i carabiniere :) Njihova kultura mi je fascinirajuća :) Predivan izlet :)

    OdgovoriIzbriši
  25. Andrea, hvala ti na lijepim riječima :)
    Maja, slažem se s tobom. Stvarno je bilo lijepo. Hvala ti idrago mi je što si pročitala postove! I drago mi je što si nam se vratila :)

    OdgovoriIzbriši
  26. Predivno Tamara ! Drago mi je da ste bili na ovako lijepom putovanju, jako lijepo si sve napisala , a slike su baš predivne. Uživala sam u ovom postu, na trenutke kao da sam bila tamo. Žao mi je za lošu hranu u restoranima, ali to je obično tako u restorančićima takve vrste, zato je tu bila kava da sve popravi :)

    OdgovoriIzbriši
  27. Branka, hvala ti što si pročitala ovaj moj esej, drago mi je što ti se dopao :)

    OdgovoriIzbriši