Gost bloger: Italija, Giulia Scarpaleggia i tjestenina s krumpirima / Eat global: Italy, Giulia Scarpaleggia from Juls' kitchen and Potato pasta

Please scroll down for English

                                                              Photo: ©Giulia Scarpaleggia

Vjerojatno vam je talijanska kuhinja dobro poznata. Danas vam Giulia sa bloga Juls' kitchen donosi jedno krasno talijansko jelo koje njima predstavlja tzv. comfort food iliti hranu za utjehu.
Giuliu sam upoznala preko stranice Honest Cooking za koju također piše recepte i tekstove te otkrila njezin blog u kojeg sam se zaljubila. Čak smo se trebale naći ovo ljeto prilikom mojeg posjeta Toskani, ali on je bio odgođen za kasniji datum u rujnu kada je Giulia bila na putovanju, stoga da smo suret premjestile za neku drugu priliku. Giulia je simpatična žena iz prekrasne talijanske regije Toskane, bavi se pisanjem o hrani i njezinom fotografijom, drži tečajeve kuhanja u prekrasnom toskanskom kraju (više informacija ovdje), strastvena je ljubiteljica kuhanja i engleskog jezika kojime se izvanredno služi, usuđujem se reći bolje od 90 % Amerikanaca :) Blogirati je počela 2009. i posjeduje blog na talijanskom i engleskom. Ja pratim njezinu englesku varijantu. Giulia kaže kako je na samim početcima kuhala jela dalekih zemalja, a s vremenom se sve više počela okretati izvornoj talijanskoj kuhinji. Danas se voli koncentrirati na sastojke, važno joj je da su oni svježi, sezonski i od lokalnog proizvođača. Redovito pratim nju i njezina putovanja pa znam da je nedavno bila kod prijateljice u Londonu i vratila se s nekim divnim inspiracijama, a na blogu ćete pronaći pregršt ukusnih recepata koji se vrlo lako povezuju s našom kuhinjom. Gotovo sve što skuha djeluje izvanredno i tako domaće, jestivo, poznato, pristupačno i izvedivo. Fotografija je još jedan prelijepi aspekt njezinog bloga. Osim putem bloga, pratite ju na facebooku, twitteru, flickr-u, foodbuzz-u i na stranici Honest Cooking. Giulia piše i za stranicu Jamiea Olivera, pogledajte ovdje te za stranicu The Foode Buggle. Napisala je i vlastitu kuharicu tradicionalnih toskanskih recepata (na talijanskom i engleskom) nazvanu "Recepti moje bake" ("Le Ricette di mia Nonna").
Za nas je pripremila jelo baš za dušu, znam da će vas kupiti ;) Tako jednostavno i poznato, a istovremeno posebno. Mene ovo jelo posebno fascinira jer sljubljuje dvije stvari koje obožavam a koje nisam nikada zajedno kuhala niti jela: tjesteninu i krumpir. Ovdje se onaj praktični Talijan u meni susreće sa mojim ličkim korijenima i spaja ljubav prema pašti s ljubavlju prema krumpiru, stoga me oduševio Giulijin e-mail u kojem sam vidjela što je pripremila za nas. Jedva čekam isprobati. Giulia, hvala ti što si jelo koje ti mnogo znači i za koje te vežu najljepše uspomene odlučila pripremiti baš za ovaj gostujući post! Donosim vam njezin post.

                                                                 Photo: ©Giulia Scarpaleggia

" Prije nego što sam se udala za tvog djeda i otišla na medeni mjesec na jug Italije u regiju Basillicatu" , baka mi je pričala, "nisam nikada čula za tjesteninu sa krumpirom, sa bobom, sa grahom...znali smo jesti tjesteninu, juhe i variva, ali nikada tjesteninu kuhanu na taj način!"
Ovo mi je rekla baka kad sam ju upitala gdje je naučila kuhati "pasta e patate", tjesteninu kuhanu s krumpirom, jedno od najugodnijih jela koje si možete zamisliti na hladan zimski dan. Ovo je tradicionalno jelo porijeklom sa juga Italije. Moja baka Marcella naučila ga je spravljati od moje tete Valerie i od tog dana razvila je vlastiti recept prilagođen našim namirnicama, njezinom osobnom ukusu i stilu.
Na primjer, umjesto "caciocavalla", tvrdog intenzivnog sira sa talijanskog juga, mi smo upotrebljavali Parmigiano Reggiano, skupa sa koricom narezanom na kockice. Kada ju prokuhate postaje mekana i daje intenzivnu aromu. Ovo je jelo od nepoznatog recepta postalo prekrasno jelo za hladne dane. U ovo zimsko vrijeme baka dolazi kod nas za vrijeme ručka sa drvenim pladnjem i svim namirnicama, već izvaganim i podijeljenim u malene zdjelice. Dok mi postavljamo stol ona nam kuha tjesteninu sa krumpirima u malenom loncu na laganoj vatri - njezina kuharska tajna.
Kao što priliči tradicionalnoj talijanskoj kuhinji, u ovom se jelu koristi malo namirnica na domišljat način, a rezultat je bogat okus i kremasta struktura koju dodatno naglašava suprotnost između tjestenine, krumpira i korice Parmezana. Prstohvat papra ili čili papričice dodatno će vas zagrijati iznutra.
Preporuča se da zdjelu tjestenine sa krumpirima držite u rukama za hladnih zimskih dana i zatvorenih očiju udišete divan miris prije nego prionete jelu: podsjetit će vas na dom i obiteljske uspomene. To je moć jednostavnosti. "


                                                                 Photo: ©Giulia Scarpaleggia

                                                    Tjestenina s krumpirima, s juga Italije
  • 1 žlica ekstra djevičanskog maslinovog ulja
  • 1/4 glavice luka, sitno sjeckana
  • 2 srednje velika krumpira, oguljena i narezana na kockice
  •  1 žlica pasirane rajčice
  • 600 ml kipuće slane vode
  • 100 g tjestenine
  • 50 g korice Parmezana, narezane na kockice
  • svježe mljeveni crni papar, čili u prahu i ribani Parmezan za posluživanje
U loncu na maslinovom ulju lagano zažutite luk, pirjajte dok ne postane staklast. Dodajte krumpir narezan na kockice i pasiranu rajčicu koja će dati primamljivu boju ovom jelu te zalijte kipućom slanom vodom. Kuhajte na laganoj vatri 10 min. pa dodajte tjesteninu i koricu parmezana narezanu na kockice. Kuhajte još 10-15 min. Često promiješajte jer će se korica parmezana vjerojatno lijepiti za dno lonca.
Kad su tjestenina i krumpiri skuhani i upili gotovo svu vodu, dobit ćete gustu kremastu juhu. Uklonite s vatre i poslužite posipano ribanim parmezanom i prstohvatom čilija / papra.

                                                              Photo: ©Giulia Scarpaleggia

                       Eat global: Italy, Giulia Scarpaleggia from Juls' kitchen and Potato pasta

People, today we're going to Italy (in kitchen, at least). I just love Italy. With great pleasure I have Giulia as my guest blogger today. You just gotta love Giulia, her way of cooking and photographing food, her love and appreciation of life and all the special moments it is made of, her sense of humor, her kind, friendly, artistic spirit, her inspiring writing. I was thrilled when I discovered her through Honest Cooking site and started following her blog immediately. I learned that Italian and Croatian cooking have a lot in common (I had known this before, but it became ever more evident).

Giulia is the writer, cook and photographer behind Juls' kitchen and, as the blog says, she is "a Tuscan girl savoruing te world one bite at a time". She writes both in English and Italian; her writing skills are so  great that at first I thought she wrote novels for sure :) Her English is so fluent, you will enjoy reading her texts, not just looking at gorgeous food photos and reading recipes. She started blogging back in 2009 and at first concentrated on international cuisines, whereas today she centers her cooking philosophy around ingredients. She strives to use fresh, seasonal and local ingredients. Her cooking will convince you to try a dish even if you doubt your own cooking skills (we know Italians are great cooks). Her photos are inviting and say "come, cook me or sit and eat or both" :)
Besides her blog, Giulia writes for Honest cooking, see her contributor's page here. She also writes for Jamie Oliver's site, see here and for The Foodie Bugle. You can also follow her via facebook, twitter, see her portfolio on flickr and her online resume on LinkedIn. Giulia wrote a cookbook of traditional Tuscan recipes (in English and Italian) called "My grandma's recipes" or "Le Ricette di mia Nonna". On top of all that, I'm sure you'll be pleased to know that she holds cooking classes in beautiful Tuscan countryside. Find more info here.

I was in Tuscany (Florence) this summer and Giulia and I made some plans to meet up, but my trip was eventually postponed for the later date, so our meeting kind of fell apart, but I'm sure I'll come back again and we will try to make some arrangements. Cannot wait! I was excited when I saw the title of the recipe she prepared for my Eat global series: Potato pasta. First thing that crossed my mind was: how come I never thought of such a meal?! I could eat pasta all day every day and the same goes for potatoes. To combine the two in the same meal sounded like pure bliss. I can't wait to try this. This is ultimate Italian comfort food, so enjoy the recipe and beautiful story behind it! I'm giving you Giulia's guest post:
 
"Before marrying your grandfather and going on our honeymoon in the South of Italy, in the Basilicata region, to visit my in-laws, Grandma told me, I had never heard of pasta and... pasta and potatoes, pasta and fava beans, pasta and beans... We used to eat pasta, soup or broth, but we had never had a pasta cooked that way!
This is what my grandmother told me when I asked her where she learnt to cook pasta e patate, pasta cooked with potatoes, one of the most comfortable dish you can think of in a cold winter day.
Pasta e patate is a traditional dish, belonging to the inventive food tradition of South Italy. My grandma Marcella learnt to cook pasta with potatoes from my Aunt Valeria, my granddad's sister, and from that day of many many years ago she developed her own recipe, revised according to our ingredients, to her personal taste and cooking style.
For example, instead of caciocavallo, a hard and sharp flavoured pear shaped cheese from the South of Italy, we use grated Parmigiano Reggiano and also the leftover crusts of this cheese, cut into cubes. Once you boil them for a while, they become soft and chewy, giving an intense flavour to the broth.
From unknown recipe it became the rewarding and cosy dish of cold days. In these snowy days Grandma comes often to our house at lunch time with a wooden tray with all the ingredients, already measured and divided into small bowls, and while we set the table she cooks us for our pasta with potatoes in a small pot on low flame: this is her secret in the kitchen.
As befits the traditional Italian peasant cooking, few ingredients are used in an inventive way to produce a rich taste and a creamy texture, made even more enticing by the alternation of potatoes and pasta with cubes of chewy crusts of Parmesan.
A hint of freshly ground black pepper or a pinch of crushed red hot chilly pepper will add the right amount of fire to warm you up, from inside out.
It is highly recommended to hold the bowl of pasta with potatoes in your hands on the coldest days and to inhale the cosy scent with closed eyes before you eat it: a stream of home and family memories will pass through your eyes. This is the power of simplicity."

                                                                 Photo: ©Giulia Scarpaleggia

    Pasta e patate – Pasta with potatoes, from the South of Italy

Ingredients:
1 tablespoon extra virgin olive oil
1/4 white onion, finely sliced
2 medium potatoes, peeled and diced
1 tablespoon of tomato puree
600 ml of boiling salted water
100 g short pasta
50 g of crust of Parmesan cheese, cubed
red hot chilli pepper or freshly ground black pepper and grated Parmesan cheese to serve

Directions
Pour the extra virgin olive oil in a medium sized pot and add the finely sliced onion. Cook the onion over low heat for a few minutes, stirring often, until golden.
Add the diced potatoes and a spoon of tomato sauce, which will give a pinkish and inviting colour to the pasta and potatoes. Stir to mix all the flavour, then cover with hot salted water.
Cook over low heat for about 10 minutes, then add the short pasta and the crust of Parmesan cheese and cook for 10 up to 15 minutes, until the pasta is cooked. Stir often once you add the Parmesan crust because the cheese will tend to stick to the bottom of the pan.
When the pasta and the potatoes are cooked through and the cooking liquid has been almost completely absorbed, leaving a thick and creamy soup, remove the pot from the heat and serve with grated Parmigiano Reggiano cheese and a pinch of black pepper or dried chili.


Giulia, thank you for for sharing this loving recipe full of beautiful memories!


27 komentari:

  1. I'm on a low-carb diet, so this is exactly the kind of thing I would love but cannot have. Oh well, a girl can dream... Lovely photos and especially nice spoons! :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Yes, this is definitely not fit for your diet, but when you're off...I recommend this dish. Ultimate comfort food, food for soul :) Glad you like it!

      Izbriši
  2. Grenadir marš kod nas, sirotinjsko jelo kako se zvalo koje se pravi zaista na bazi testenine i krompira ali možeš dodati šta voliš od ostataka mesnog ručka. To jelo je ranije njupala posluga u velikim gazdinstvima, kad bi u svoje makarone i krompir dodali šta gazde nisu pojele. Ugljeni hidrati sa ugljenim baš i ne idu ali je tako ukusno. Ovaj dodatak parmezana je fenomenalan a mogu misliti kakvog je divnog ukusa ta korica kad se stavi. Divan post i sećanja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. moram probati ovo, nisam nikada jela grenadir marš

      Izbriši
  3. Ooo, volim ovo jelo i uvek me vrati u bakinu kuhinju, ona je pravila domacu testeninu i dok se krompir lagano kuva, cas bi zamesila testo od brasna i vode, razvukla koru i iseckala flekcice koje se sasvim brzo skuvaju... zatim bi to sve sjedinila sa dinstanim lukom i malo mlevene zacinske paprike, kako je to bilo finooo.... ne pravim tako cesto i brze mi je da koristim kupovnu testeninu, ali nije to ni blizu bakine kuhinje.;))) Svidja mi se ceo post i rado cu posetiti Dzulijin blog!:)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš mi je drago da ti se dopao. Blog i njezini recepti će ti se sigurno svidjeti :)

      Izbriši
  4. Tamara, ne znam zašto ali se ovaj post vidi samo na FB a na listi na blogu su i dalje kruške. To mi se dešavalo sa tvojim blogom i u ranijim postovima u ovih mesec dana.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam, nešto je sigurno s datumom objave, postavila sam sad na "automatski", probaj ponovo pogledati, vidi li se sad?

      Izbriši
    2. Ne, i dalje su kruške na listi. Probaj da vratiš na radnu verziju pa automatski obeleži, sačuvaj pa ponovo objavi. Radila sam to i ne gube se komentari. Čudno mi je što nemaš kometara na ovom postu pa mislim da i drugi ne vide.

      Izbriši
    3. I kod mene su kruške prve, u reading listi na bloggeru, ovaj post stoji izmedju kremastog meda i musa od čokolade sa viskije, kao da je objavljen pre nedelju dana....

      Izbriši
    4. Probala sam napraviti ovo što mi je Jelena rekla, dajte vidite sad jel' ok? :D

      Izbriši
    5. Nije Tamara, vidim da i kod drugih nema ovog posta u sidebar listi. Vodi računa kad stiskaš objavu da je uvek na automatski. Ja sam tako par puta pa se nije pojvljivalo, onda vratim na radnu verziju, stisnem automatsko objavljivanje, obavezno gotovoo ispod automatskog, sačuvaj pa ponovo objavim.

      Izbriši
    6. Ma napravila sam sve to al svejedno ne funkcionira, ne znam što mu je

      Izbriši
  5. Giuliu odavno pratim, njena kuhinja, recepti i priče su fantastični, odišu krajem u kojem živi i to je ono što mene privlači! Koja slučajnost da je i tebi gost na blogu :) :) :) Stvarno sam bila presretna kada sam vidila ;) I ja sam je zvala da bude moj gost, a također smo dogovorile i susret u Toskani jednom prilikom budući se M. i ja još mislimo između Londona i Toskane :)
    Šta se tiče recepta, ni ja nisam nikada sljubljivala krumpir s tjesteninom, a budući da volim obje namirnice, zašto ne? Divno zvuči, a i slike su fantastične :)
    Bravo cure!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, hvala! Jedva čekam vidjeti što je pripremila za gostovanje kod tebe!

      Izbriši
  6. Kod nas se priprema nešto slično, samo što se ostavlja više tekućine pa bude ukusna maneštrica. Sad me zaintrigirala ova verzija, posebno dodatak parmezana.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Probaj s parmezanom idući put kada budeš radila, mislim da bi ti se dopalo :)

      Izbriši
  7. Prelepe fotografije! I blog je pravo otkriće!
    Kod nas Lale zovu slično jelo jednostavno nasuvo sa krompirom, mada mislim da se malo drugačije sprema. Nekako mi je teško, osim kada ga moja Marija napravi sa vrlo malo luka i bez zaprške.
    Ovo mi se čini još laganije i ukusnije, naručito zbog parmezana!
    Rado bih se sada ugrejala činijom ovakve paste!

    OdgovoriIzbriši
  8. Giulijin blog redovito pratim i moram reći da me oduševljava svojim iskrenim, domaćim receptima i fotkama koje upravo savršeno dočaravaju tu domaću, ugodnu atmosferu. Stoga uopće ne sumnjam da je ovo jelo jednako "comforting", ukusno i hranjivo. Predivno!

    OdgovoriIzbriši
  9. Prekrasan post, baš sam uživala čitajući ga! Ovo jelo mi izgleda fantastično!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. jelo je super :) drago mi je da ti se sviđa

      Izbriši
  10. Super, volim ovaj post puuuno :)! Tako domače, rustikalno....krasno! Hvala tebi i Giulii :).

    OdgovoriIzbriši
  11. Čim sam pročitala naslov pomislila sam na "Grenadirmarš" ili kako ga je moja mama zvala "garandiroš":) Uh, kako ga ja volim a vraća me u te prekrasne dane života u majčinom okrilju.
    Ubijeđena sam da parmezan dodaje još samo jednu bolju notu ovome jelu!
    Prekrasan post!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jako mi je drago što vas ovo jelo sjeća na drage dane :) Hvala ti!

      Izbriši