Pita krumpiruša



Dugo sam se opirala razvlačenju kora za ovakve pite i štrudle, onda je sve krenulo sa štruklama i "kolo" se zakotrljalo, a ja sve češće i češće ne odolijevam domaćim korama i kad god stignem razvučem ih :)

Neke se stvari dogode baš onda kad ih najmanje očekujete. U neke jednostavno ne možete vjerovati da su vam se dogodile, neke su čudne i zbunjujuće, iako je osjećaj koji ih prati baš onaj pravi.

Malo sam pauzirala s blogom, odmarala i družila se s prijateljima (od kojih neke neću vidjeti dugo) za kraj ljeta. Ono što je sad uslijedilo je uobičajeni post-ljedni sindrom i depresija zbog "kraja ljeta", nekih novih situacija koje su predamnom i koje me pomalo plaše, posvećivanje obavezama i donošenje odluka koje sam toliko dugo odgađala. Ali, sve se može do određene granice. I kad-tad dođe vrijeme kad se moraš spustiti na tlo, samo što u mom slučaju ja uvijek tresnem, nema tu postepenog spuštanja. I to na glavu. Često sam propovijedala kako su neke stvari zapravo prosto-jednostavne, ali kod mene nikad ništa nije bilo jednostavno.

Onda kad vam se čini da nema izlaza, uvjerih se na vlastitoj koži da je taj isti izlaz definitivno uvijek tu, samo treba odlučiti idete li prema njemu ili od njega. I onda kad vam se nešto čini toliko nemoguće i nevjerojatno, to isto će se dogoditi. Onda kad se najmanje nadate, onda kad ste najmanje spremni, a često i u trenutku kad vam je naj nezgodnije. Poanta je iznaći način na koji ćete postupiti. Onaj koji je dobar i ispravan za vas. A još ste sretniji ako ste okruženi ljudima koji će vam pomoći, koji će vas iznenaditi i koji će vas podržati. Želim vjerovati da neka prijateljstva traju zauvijek.

Ljeto mi nije najbolje počelo, ali je lijepo završilo. Nekoliko dana uživanja s onima koji su mi najbliži.
Dobro mi idu oproštaljke, loše mi idu oproštaji.

A sad malo na recept:

Stvarno nema do domaćih kora, pogotovo za ovakve štrudle. Rekla bih da je jedina istina kako to stvarno nije komplicirano, kako možda treba malo prakse i nježnosti (pogotovo u početku) pri razvlačenju da tijesto ne bi popucalo i to je sve.

Opet me krumpiruša podsjeća na baku, to nam je često radila. Ja volim kad je malo jača (čitaj paprena). To je u osnovi tako jednostavan, prost i gotovo siromaški nadjev: luk i krumpiri, a tako dobar! Ja sam dodala i malo kiselog vrhnja, a od začina samo sol i papar.


Tijesto za ovakve pite izrađuje se od nekoliko osnovnih sastojaka: mlaka voda, ulje, ocat, brašno i sol. Brašno je prije uporabe poželjno prosijati. Tijesto je potrebno dobro umijesiti, „istući“ kako bi bilo što glatkije. Kada ga podijelite na nekoliko dijelova, potrebno je svaki dio nauljiti, poklopiti posudom i ostaviti da odmara 30-ak min. Za to vrijeme pripremite nadjev. Za razvlačenje tijesta trebat će vam čisti stolnjak kojeg pospete brašnom kako se ono ne bi lijepilo. Tijesto započinjete valjati valjkom, što tanje, pa nastavite razvlačiti rukama. Ovo je, rekli bismo, najškakljiviji dio cijele priče. Tijesto bi trebalo razvući što tanje, neki ga razvlače dok ne bude gotovo prozirno, a rezultat su najukusnije kore za pitu, mekane i tanke. No, nemojte se opterećivati ukoliko vam je tijesto deblje od očekivanog jer to neće bitno narušiti okus. Koru je prije početka razvlačenja potrebno nauljiti, što će olakšati postupak. Pokušajte ju razvlačiti dlanovima umjesto prstima jer će manje pucati. Započnite od sredine i vucite laganim pokretima prema sebi, u krug dok ne dobijete tanku koru. Ukoliko se i dogodi pukotina, zakrpajte ju, to se, uostalom, neće vidjeti jednom kad zalorate pitu. Možete ju praviti u obliku štrudle ili u obliku puža. Razvučeno tijesto još jednom poškropite uljem, možete ga ostaviti da se malo prosuši pa nadjenuti. Nadjev se u pravilu stavlja uz rub tijesta koje se zarola pomoću stolnjaka i prije pečenja još jednom premaže uljem. Deblje krajeve tijesta odrežite. Najbolje je peći pitu u velikom plehu obloženom pek papirom.


Krumpiruša za mene ima prizvuk poznatog, skromnog, dragog i domaćeg.

Tijesto

  • 500 g glatkog brašna
  • 4 žlice ulja
  • 2 dcl mlake vode
  • 1 žličica octa
  • sol
Nadjev

  • 1 kg krumpira
  • 2 glavice luka
  • sol
  • papar
  • 200 g kiselog vrhnja
1. Prosijte brašno, dodajte sol, ulje, ocat i mlaku vodu pa dobro umijesite dok ne dobijete glatko tijesto. Podijelite ga na 3 loptice, dobro ih nauljite, poklopite čistom posudom i ostavite da odstoje dok pripremate nadjev.
2. Za nadjev:krumpire operite, ogulite i naribajte. Luk narežite na sitne kockice. Pomiješajte s krumpirima. Dodajte kiselo vrhnje, sol i papar po ukusu.
3. Na pobrašnjelom čistom stolnjaku razvaljajte svaku lopticu tijesta: započnite valjkom, nastavite vući dlanovima  krečući od sredine, dok ne dobijete što tanje razvučenu koru. Tijekom razvlačenja možete ju dodatno nauljiti kako bi vam bilo lakše. Na svaku koru rasporedite nadjev i zarolajte pomažući si stolnjakom. Savijače slažite u veliki pleh za pečenje obložen pek papirom.
4. Pecite na 200 C 40-ak min.

28 komentari:

  1. Lijepi post, i lijepa krompiruša :) Ti definitivno ideš u nove pobjde te budi optimistična što se toga tiče :*

    OdgovoriIzbriši
  2. Krumpirušu nisam nikad jela, ali sam nedavno radila focacciu punjemu krumpirom i kapulom. Nadjev me je oduševio tako da bi mi se i ova pita sigurno svidjela. Kod mene bi isto bila paprena.
    Naviknula si me da imaš puno fotki u postu, tako da mi je žao što je u ovome samo jedna :(

    OdgovoriIzbriši
  3. Svaka cast na receptu.jednostavnije je je kupit kore ali je sladje kad radis sve sam "from scratch".bookmarkiram ovaj recept :-)
    I glavu gore.life beggins at the end of your comfort zone :-)

    OdgovoriIzbriši
  4. Meni se često dogode neke slučajnosti u životu, recimo, cijeli dan razmišljam o nečemu i onda se to npr. dogodi. Ili se sjetim neke zanimljivosti pa ju idućih nekoliko dana viđam svugdje... ne znam jesam li dobro objasnila, ali evo i ovdje slučajnosti ;) Jučer sam baš naribala tikvice, pomiješala ih sa sirom, razvukla domaće kore i napravila najbolje štrukle (ipak sam ja sa sjevera pa mi imamo štrukle :D) koje sam ikad probala.
    E da nije domaćih kora, ne bi ih htjela ni jesti. Zato, thumbs up za svaku domaću koru i za svaku osobu koja ih radi! :)

    A to vrijedi i za tebe, da svaki put pronađeš način da se vratiš u svoje najbolje izdanje. Iako te ne poznajem osobno, pokušavam razumjeti jer vjerujem da nam se svakome dogode situacije u kojima padnemo na glavu, al moramo se vratit na noge. Mene je dočekalo nešto slično ovih dana, a ja nisam ni mrvicu kriva za to, pa me hvata malodušnost i tuga :/

    Ali onda se vratim u kuhinju i napravim tijesto za štrukle i sve postane lakše. To je kao neki krug koji ipak završava lijepo :) Toliko o slučajnosti :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Mislim da imamo istu krpu hahah :) Nisam baš fan krumpiruše ali sam najveći fan ikada tih štrudli, bureka i 'vlecenog' tijesta opcenito :)) Ovo ljeto sam ih svladala, baka me ucila i bas sam ponosna :))
    A što se tice zrnaca mudrosti, sve si lijepo rekla...slicne se misli/problemi motaju i po mojoj glavi tako da te skroz razumijem...na kraju ipak sve dođe na svoje mjesto, zar ne? :*

    OdgovoriIzbriši
  6. Tamara, potpisujem od riječi do riječi sve što si napisala u uvodnom dijelu posta. Meni se najčešće dogodi da i ja tresnem odmah na glavu, bez polaganog spuštanja. Ali biti čovjek znači i snositi i tugu i bol pa i pronaći izlaz iz toga. Najbolje je ne ostati u takvom stanju nego se toga riješiti, a ja nisam nikada bježala, ako me razumiš. Prijatelji ili bolja polovica, oni razumiju jer su i sami takve stvari prošli ili ako nisu znaju da ćeš i ti bit uz njih kada stvari krenu na loše. A ja ne poznajem nikog kome ruže cvjetaju baš svaki dan, svi imamo uspone i padove. Ja se nadam da si prebrodila loše dane i da uživaš za kraj ljeta, da te čekaju samo dobre stvari, nove ponude, putovanja, neka nova prijateljstva :) Ako itko zaslužuje, onda si to ti!

    Šta se tiče krumpiruše, ja je obožavam još od djetinjstva. Druga baka ju je radila kad bi se svi rođaci našli na okupu, žlicama bi grabili još onako vruću. Nisam je stvarno predugo radila, stvarno predugo. S domaćim korama. Ne dolazi u obzir da stavljam one kupovne jer mi onda nemam ništa bakinoga u tome... Tvoja je divna!!

    OdgovoriIzbriši
  7. Potpuno te razumijem vezano uz uvodni dio posta,zaista život nam daje izazove,sa kojima se moramo svakodnevno suočavati,i sama sam trenutno u nekom teškom periodu,ali mora se dalje..krumpirušu obožavam,ali domaće kore su vjerojatno jedina stvar koju nisam uspjela još naučiti..sve ti pohvale za kore!

    OdgovoriIzbriši
  8. Odlican post... U mnogim recenicama sam se bas nasla. Trenutno sam u fazi kad bas i ne vidim izlaz, ali verujem da ce se vec naci nekako... Sam od sebe, valjda.
    Drago mi je da si ti dobro i da si optimista.
    Volim razvlaciti domace kore, a krompirusu obozavam!

    OdgovoriIzbriši
  9. Volim krumpirise, al si me izgubila kod radjenja tijesta. Nekako mi je jednostavnije kupit koru i onda samo nadjev napravit. Yeah, I'm cheating. :D

    OdgovoriIzbriši
  10. Nisam nikad jela krumpirušu, moram priznati i da me sram, jer mi je mama iz Bosne al ju nikad nije pravila. Mi ovdje u Zagorju radimo nešto slično a to su štrukli s krumpirom, moji omiljeni.

    OdgovoriIzbriši
  11. Život koješta donosi sa sobom, ja sam se držala onog; ono što je prošlo, prošlo je, mjenjat se ne može, budućnost , ko zna, ali danas znam i moram se potruditi da ga dobro odradim. Ti si ovu krumpirušu famozno odradila. Nema do domaćih kora, zato se treba malo potruditi, a to očito jesi, bravo. Ja čak tijesto kad ga zamjesim ostavim preko noći zamotanog u plastičnu vrećicu u frižideru. Prije razvlačenja izvadim ga da se zgrije na sobnu temperaturu. Moja je baka rekla da se brašno mora "ukiselit", odnosno početi fermentirati, bez toga nem uspješnog razvlačenja. U svakom slučaku čestitam ti na usvojenom zadatku, a i životnom.

    OdgovoriIzbriši
  12. Slažem se da nema do domaćih kora, i ja ih skoro uvijek radim doma, domaće je ipak domaće. Krumpirušu i sama već dugo imam u planu ali nikako da ju napravim, možda me sad ova tvoja divota motivira. Super ti je ispala!
    I odličan prvi dio članka. I sama često odgađam donošenje nekih odluka ali naravno, ne možemo tako u beskanačno. Što se tiče traženja izlaza, ja ga pokušavam pronaći kad je posao u pitanju ali za sad i dalje bez uspjeha.

    OdgovoriIzbriši
  13. Pita je divna, iako moj izbor nije krompiruša, jako poštujem domaću izradu kora i jako bih volela da to naučim raditi:)
    Znaš kako kažu Life is simple but not easy...
    Ideš ti u dobrom pravcu, proći će summertime sadness:)

    OdgovoriIzbriši
  14. Bravo Tamara, ja nikako da krenem s kompliciranijim metogama. Nemam vremena ;)

    OdgovoriIzbriši
  15. odličan recept. Ni ja nisam imala hrabrosti za domaće kore. Poslednje koje sam pravila su bile žilave... poenta je u sušenju, a ja sam to .. ups... preskočila.
    Ni meni leto nije bilo fenomenalno. Postoji izreka " što me ne ubije , to me ojača !" .. ali i druga " što se dešava uvek meni? " cest la vie. Treba ići dalje...

    OdgovoriIzbriši
  16. Odlican post, a krompirusa je fantasticna, uvijek mi je bilja omiljena pita :)

    OdgovoriIzbriši
  17. nisam fan krumpiruše iako je moja mama ponekad radi,
    ali ona nasjecka krumpiriće na kockice??!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mogu se i naribati i nasjeckati na kockice, funkcionira oboje :)

      Izbriši
  18. hej, pita ti je famozna, krasno izgleda sa ovim rumenim domaćim korama! Moram probati i ja jednu sa ovakvim nadjevom, i to baš da bude kao u tvojoj verziji, papreno. :) Ima zaista nešto tako posebno u razvlačenju domaćih kora.. volim raditi torte, premazivati tortu ganacheom, dekorirati..miješati kreme, mijesiti tijesto za kruh, valjati tijesto za kroasane :), ali razvlačenje kora me uvijek tako oraspoloži i opusti.. pa kad napuniš svojim omiljenim nadjevom, zarolaš i spečeš i na kraju krajeva vidiš rezultat.. ne znam, možda pretjerujem, ali mene to oduševljava uvijek.. :)
    A propos životnih odluka i tako to sa početka posta.. svi se nađemo u takvoj situaciji, ili nekakvoj prekretnici u životu kad ne znaš što ćeš.. samo hrabro, strpljivo i sve će ti se posložiti kako treba..treba samo željeti nešto jako i razmišljati pozitivno, to se ja prisiljavam cijelu ovu godinu. :)

    OdgovoriIzbriši
  19. krumpiruša ne spada u jela iz djetinjstva, baka je radila samo štrukle od jabuka ili sira
    imam je u planu raditi ali nikako da dođe na red
    bojala sam se u početku razvlačenja kora, ali tehniku nije teško svladati, samo što sam ja ponekad malo lijena za to
    post je divan i naravno pronašla sam se u njemu, ja direktno uvijek na glavu, a šta ćeš to ti je život i treba prihvatiti što nam donosi

    OdgovoriIzbriši
  20. Zelim ti uspjesan pocetak nove poslovne/akademske godine, odnosno sretne zadnje mjesece 2012. Drago mi je cuti ako si sve uspjela sloziti na kraju: ako se situacija jos nije slozila, bude, najvaznije je da se u tebi sve poslozilo na mjesto. Glede recepta: moj bi izbor bio pita sa sirom, mamin s koprivama ili krumpirusa, a tatin burek s mesom :). Ipak, zajednicko su im te kore i slazem se da su najbolje domace. Prvi put sam ih radila prije tocno godinu dana, do ovog ljeta jos malo strahovala, a onda sam ih prvi put razvukla s mamom. Ove jeseni mi nece biti kraja haha :) A ponovit cu i tvoje strukle sa sirom!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. za štrukle mi baš drago!
      ja sam pitu s koprivama nedavno probala prvi put, odlična mi je!

      Izbriši
    2. I ja jedva cekam ponovo napraviti strukle, ali bez greske od prosli put: ovaj put radim punu smjesu, a poslije tko ziv - tko mrtav :) Uh, ti i moja mama bi bile tandem i pol: ona ih voli i brati :) Btw, bas mi je drago da si se vratila!

      Izbriši
  21. Radim povremeno i sama krumpirušu, ali krumpir nasjeckam na kockice, dodam dosta luka i papra. Obavezno poslužim uz kiselo vrhnje..Tvoja krumpiruša izgleda za i prste polizati..Odlično!

    OdgovoriIzbriši
  22. Tamara, uvijek ima izlaza , a nekada moramo i tresnuti umjesto laganog spuštanja. Sve je to život i nakon svega , uvijek na kraju sve dođe na svoje i najvažniji je pozitivan stav ! Zato, glavu gore, osmijeh na lice i bez straha !:)
    Krumpiruša ti je odlična i posebno mi je drago da si se odlučila na domaće kore. Bravo !

    OdgovoriIzbriši
  23. kad Bog zatvori vrata, otvori prozor - tako je meni govorila moja baka koja je bila umjetnica u spravljanju krumpiruše! odličan recept, lijep post!

    OdgovoriIzbriši
  24. Što se tiče pite sve pohvale. Volim vidjeti mlade cure koje to rade. I stvarno nie teško. Krompirušu/krompiraču redovno pravim i mi je jako volimo. Samo oji ne priznaju ribani krumpir nego onako sitno narezan na kockice. Naravno, ja to radim onako kako smo mi naučili i po bosanski se uvijek mora malo začiniti na kraju:)

    OdgovoriIzbriši
  25. Svakako savjetujem da probate krumpirušu,
    hvala vam na ovoliko divnih komentara!

    OdgovoriIzbriši