Konzervirane rajčice


Druga godina zaredom otkako su moji započeli s jednim divnim, povećim vrtom na vikendici i ujedno druga godina uz dosta domaćih paradajza. Treba sve te paradajze sačuvati, srce bi me bolilo da propadnu, i zato je veliki broj završio kao umak, sigurno spremljen u staklenkama za jesen i (nadam se ne dugu) zimu.
Mislim da je paradajz (rajčice, ali ja volim ovaj naš kontinentalni naziv) povrće (ok, voće, mada ja nikad neću prihvatiti da je paradajz voće :)) na koje sam najosjetljivija. Mi smo doma nekako uvijek imali nečijeg domaćeg povrća (prijatelji, bake, rodbina) i kad nismo imali svoj vrt, moji su često išli u berbe šljiva i inog voća, tako da sam navikla na takve namirnice koje nemaju plastičan okus. No, kako je prirodno ujedno sezonsko, kad  ga nema - kupim u dućanu. Kupim ja svašta tijekom zime, uglavnom ono čega se zaželim i ono što najčešće koristim, ali jednu stvar nikad - paradajze. Kupovna paprika od pitaj-svemir-odokuda: može. Dobro ju posolim, ili uopće ne koristim svježu, nego za kuhanje. Luk i češnjak - klasika. Jabuke - može, naravno. Salata - također. Zapravo, sve može, samo ne paradajz. Umjetni paradajz van sezone nisam nikad željela jesti. Okus je po ničemu, ne znam uopće kako bih ga opisala, ne pomaže im ni tona soli ni domaće maslinovo ulje. Ja trpim dok ne stigne kraj srpnja i ne dobijemo prave paradajze i ne jedem ih do tad :D Mislim da ih, između ostalog, toliko volim zato što u svježima i pravima uživamo samo cca 2 mjeseca, pa su tim više slađi. Prvi put kad na šnitu kruha namažem paštetu i narežem svježi, domaći i još od sunca topao paradajz, posipan samo solju, znam da je počelo moje omiljeno godišnje doba. Takve trenutke ne želim si kvariti plastičnim paradajzom (i  ionako groznom paštetom) kontinuirano kroz godinu :)

Kako god, uvijek nam dobar dio završi i u ovakvim umacima. Čuvamo ga u staklenkama i koristimo po potrebi - sigurna sam kako ćete mu vrlo lako naći primjenu. I još jedna stvar - ne volim kožice u umacima od rajčica, zato koristim recepte koji podrazumijevaju uklanjanje istih :) Ukoliko nemate pasirku za to, prethodno paradajze nakratko "pofurite" u kipućoj vodi pa im ogulite kožice i dalje koristite po receptu. Koštice me, s druge strane, uopće ne smetaju, to bi pak bilo preveliko sitničarenje za mene.

Hvala na čitanju ovog ranta o paradajzima, tolerirajte me, jer sam stvarno osjetljiva na njih :D Je li vama ovo potpuno svejedno, ili ih ne jedete izvan sezone?

-Za oko 1.5 l umaka-

  • 3 kg rajčica
  • 3-4 lovorova lista
  • 2 žlice soli
  • 2 žlice šećera
  • limunov sok
Rajčice operite, narežite na kriške, stavite u veliki lonac, zdrobite gnječilicom za pire. Kuhajte uz dodatak soli, šećera i lovora oko sat vremena. Uklonite lovor i "provucite" umak kroz pasirku kako biste uklonili kožice. 
Staklenke operite i skupa s poklopcima kuhajte u velikom loncu s vodom 10 min. Izvadite i u svaku staklenku stavite po žlicu limunovog soka. Napunite umakom, dobro zatvorite, vratite natrag u lonac i kuhajte 20-30 min. Izvadite, pustite da se ohlade. Možete ih čuvati u smočnici, a otvoreno obavezno u hladnjaku.


10 komentari:

  1. Ni ja ne jedem paradajze izvan sezone, i to nikad! Ne mogu smislit te savršeno crvene boje i super okrugle oblike. To nisu paradajzi koje ja poznajem i berem u maminom vrtu. Zato i mi radimo ovakvu rajčicu, ono što se ne pojede - to se kuha. I super je :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Samo domaće je i moj moto. :) Ni jedana kupljena rajčica nije ni blizu ovoj domaćoj. Nisam znala za ovaj recept. Hvala.

    OdgovoriIzbriši
  3. Isto kao i ti, čekam srpanj i prvr paradajze iz maminog vrta.

    OdgovoriIzbriši
  4. Paradajz, mmmm. Najlepsi ukus paradajza je u ove kasne, letnje dane. Ne može ga zameniti ništa. Homemade rules:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. slažem se, najdivniji je u kasno ljeto

      Izbriši
  5. Isto kao ti i Anja, paradajz samo leti:)
    I ja sam se ovo leto naoružala paradajz umakom al sma morala da zamrznem jer nemam nikakvu hladnu ostavu.
    Mislim da neće smetati;)

    OdgovoriIzbriši