Koješta


E moja Ljubičasta...

Koliko god internet postaje krajnje nesigurno mjesto koje vas može sažvakati, toliko je sjajno mjesto za, naprimjer, blogere. Ja kao bloger vječno vodim unutarnje dileme oko toga što staviti na internet (na blog), a što ne. I dok sam, recimo, na svom privatnom facebook profilu ograničila broj ljudi s kojima prijateljujem, između ostalog jer s godinama postajem sve više paranoična s obzirom na vrijeme u kojem živimo i sve više cijenim privatnost i kvalitetu umjesto kvantitete, na facebooku Bite my cake stremim komunikaciji sa što više ljudi i volim kad mi se javljate. To je zato što se tamo uglavnom nalaze kulinarski entuzijasti, kako majstori tako i početnici i pričamo o onome što nam je zajedničko i što svi volimo. Uostalom, putem bloga sam upoznala puno krasnih ljudi, od kojih su mi neki postali poprilično bliski prijatelji, što nikad neću prestati cijeniti.



Većina vas ne zna kakvu muziku slušam, koje filmove volim. Vjerojatno podosta vas ne zna koliko imam godina, što radim, u postovima gotovo nikada ne spominjem svoje najbliže prijatelje (izuzetci su moja putovanja kada se na blogu nađu ljudi kojima vjerojatno nije bilo ni na kraj pameti da će završiti na internetu, iako i to pokušavam ograničiti, a moj  J. tolerira sve moje javne putešestvije i općenito mi je uz roditelje najveća podrška), kad sam prolazila kroz najveće krize nije mi padalo na pamet pisati o tome na blogu. Instagram mi je, doduše, čudan miks privatnog i blogerskog i sve si mislim već neko vrijeme kako bih to trebala razdvojiti, još nisam. Kad su me tražili da održim govor o blogu na TEDx eventu, prvo što mi je na pamet palo bila je nelagoda jer ću morati pričati o jednom djeliću svog životnog puta. Koga bi to zanimalo?! Na kraju sam sabrala nešto hrabrosti i stvarno se potrudila oko prezentacije, a povratni komentari bili su više nego pozitivni, ljudi su me jako ugodno iznenadili. Na svom privatnom profilu nikada ne objavljujem linkove s bloga. Kad me netko sretne i spomene mi blog i kolumnu u novinama, bude mi neugodno. I nakon gotovo četiri godine. Zanimljiv je to paradoks, voditi blog i imati otvoren račun recimo na instagramu, a uživo težiti privatnosti. Internet je čudo jedno na kojemu je puno lakše dozirati informacije koje želite da drugi vide i stvoriti određenu sliku o sebi, što je uživo drugačije. 



Bite my cake je mjesto gdje se sve vrti oko hrane, fotografija, recepata i putovanja. Kroz putovanja ste mogli vidjeti taj privatni dio. Trudim se paziti kako ga doziram, jer znam da smo svi po prirodi znatiželjni i zanima nas vidjeti slike s nečijih putovanja, slobodnih vikenda, uređenja doma, hobija. S druge strane, smatram da u tome ne treba pretjerivati. Svatko od nas vodi svoje živote i uvijek sam mislila da nikoga osobito ne zanima što ja radim u svoje slobodno vrijeme (iako mi je instagram, priznajem, pun takvih slika, stvarno ću morati razdvojiti profile, tako da sam tu kontradiktorna sama sebi) J i koje knjige čitam. Ako sam u krivu, napišite mi J Hoću reći, vječno tražim taj balans između privatnog i javnog. Takav privatni ili javni sadržaj bloga naravno ovisi i o vrsti bloga kojeg imate.

Ovaj post ne pišem kao vrstu samootkrivenja. Sa svojih 27 godina ja već dobro znam tko sam. Smatram da je blog lijepa platforma za izricanje mišljenja pa eto danas malo odmora od recepata.

XO

8 komentari:

  1. Razumijem te.. teško je definirati granicu između privatnog i javnog, jednom kada se počneš javno pojavljivati.
    Cijenim svoju privatnost i one najintimnije stvari dijelim samo s onima koje dovoljno poznajem i kojima bih se i inače okrenula po savjet, mišljenje.. Ali mi je jasno da neke stvari više ne mogu kontrolirati kao nekad, pa sam ih jednostavno pustila da idu svojim tokom. Do sad nisam imala previše neugodnih iskustava s time, tako da nisam previše promašila tu svoju granicu.

    OdgovoriIzbriši
  2. Na svu sreću ni ja nisam imala baš neugodnih iskustava. Ljudi su različiti, ali oja iskustva sa food blogerskom zajednicom uglavnom su zaista pozitivna i jako volim naša druženja, bilo uživo, bilo virtualno :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Lepo mi je na tvom blogu, uzivam u receptima i fotkama, a posebno mi je uzivanje citati tvoje gastro putopise... samo nastavi tako!:))) Veliki pozdrav i poljubac...
    p.s. sto se tice drustvenih mreza, nisam njihov veliki fan, na fejsu retko objavljujem linkove ka svojim receptima i vise volim da ih ljudi procitaju na blogu... ali zato uzivam u lepim fotkama koje bockam na Pinterestu, nadam se samo da vam ne dosadjujem previse sa njima.:D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala draga Lana :)
      Što se mene tiče nikako ne dosađuješ, tamo inspiracije nikad dosta :)

      Izbriši
  4. Na kraju dana je ionako bitno da to sto objavljujemo/pisemo/fotkamo radimo zbog sebe, jer se nama to pise, a ne zato da bi time impresionirali nekog. Pravila ionako nema i svatko sam za sebe odreduje granice, koliko treba ili ne treba otkriti javnosti. Mislim da si ti nasla dobru mjeru i tvoje objave uvijek odaju dojam da se osjecas ugodno i sretno dok s nama djelis 'privatne' price/fotke :) Ovo 'privatno' je tako teško definirati kad si bloger tako da te skroz razumijem i svakodnevno imam iste dileme ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. drago mi je da ostavljam pozitivan dojam, hvala :) trudim se dijeliti stvari koje me vesele i sretne trenutke, pisati o nečemu što mi se svidjelo, što me se dojmilo...smatram da negativnim stvarima ne treba davati dodatni publiciet ;)
      skroz se slažem, bitno je da nas veseli

      Izbriši
  5. Odličan post ! I nastavi ovako dalje, meni si super baš ovakva i rado ću pratiti sve tvoje priče i odlične recepte. Granice uvijek postoje, ali nekada i niti ne vidimo i to znači da smo točno tu gdje treba i koliko treba :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Puno ti hvala draga Branka na ovim lijepim riječima :)

    OdgovoriIzbriši