Tržnica u Rennesu

Subotnje jutro u Rennesu, glavnom gradu sjeverozapadne francuske pokrajine Bretanje, često je kišno u proljetno svibanjsko vrijeme. No, ustajemo rano jer od svih kišnih dana baš je ovaj, kad smo planirali okusiti čari francuske tržnice, osvanuo sunčan. Neovisno o prethodnoj večeri i kasnom lijeganju, takav se dan ne propušta. Naoružani entuzijazmom, prvom kavom i velikom platnenom vrećom u ruksaku krećemo prema tržnici na Place des Lices.

Kažu da se zemlja i kultura najbolje i najprije upoznaju kroz hranu. Rekla bih da je tržnica mjesto na kojemu ćete dobiti poprilično točnu ideju o načinu života i stanovništvu neke zemlje. Mjesto gdje se uvijek živi, susreće, razmjenjuje, upoznaje. Francuska tržnica - le marché - glavna je značajka svakog francuskog grada i većeg sela, živući dio njihove povijesti i tradicije koja nikada nije izumrla. Ona je integrirani dio francuske kulture dobre hrane i time potpuno autentično iskustvo, simbol njihove neužurbanosti. Tržnica u Rennesu postoji još od 1622. i druga je najveća francuska tržnica sa preko 300 izlagača / proizvođača iz cijele Bretanje. Lokalni, sezonski proizvodi koje ćete tamo pronaći neusporedivi su s onima iz masovne proizvodnje koji se prodaju u supermarketima i gotovo uvijek predstavljaju zamku za turiste.

Nakon početnog probijanja kroz gužvu uz štandove cvijeća, na vidiku se otvara raznobojno povrće i sezonsko voće. Primjećujem osobito velik izbor raznolikih vrsta luka i češnjaka, kao i delikatese poput češnjaka mariniranog i konzerviranog u začinima i maslinovom ulju. 

Nekoliko metara dalje nalazimo se u moru štandova „ulične hrane“, gdje uzimamo kratku pauzu i jelo „s nogu“: galette s kobasicama. Galette saucisse specijalitet su bretonske kuhinje: velike i tanke palačinke od heljdinog brašna, punjene sirom (najčešće kozjim) i kobasicama, uz umake po izboru. U ponudi su i galette sa samo sirnim punjenjem, jajima, salatom, orasima i slaninom. Na istim štandovima uvijek ćete pronaći i crêpes odnosno slatke palačinke, uz koje također možete birati punjenje te popularne vafle sa raznolikim preljevima. 

Osim usputnog doručka ili ručka, ovdje se nudi veliki izbor pečene peradi pa se možete opskrbiti gotovom večerom. Nakon kratke pauze uz najbolje galete na svijetu, nastavljamo do centralne zgrade tržnice. Ovdje će vas tek zapljusnuti more okusa i mirisa kolača, meda, pekmeza i slatkiša bajkovitog izgleda, pokoji šareni štand sa gumenim bombonima. Svakako probajte lisnate ružice s punjenjem od vanilije ili pekmeza, tartlette (malene voćne ili čokoladne pite), kroasane, umak od karamele sa slanim maslacem (caramel au beurre salé) i tradicionalni far breton – kremasti kolač od jaja, mlijeka i vanilije često upotpunjen grožđicama ili šljivama. 

Dok su naše tržnice uglavnom orijentirane na voće, povrće, pileće, goveđe i svinjsko meso te mliječne proizvode, na francuskima ćete pronaći mnogo više štandova sa npr. zečjim i pačjim mesom, puževima, vinima, domaćim kruhom te delikatesama poput velikog izbora začina, slatkiša, raznolikih i brojnih vrsta npr. luka, octa i ulja. Izbor vina izuzetno je kvalitetan, a jedno od karakterističnih za ovu regiju je bijelo vino muscadet, poznato po odličnom slaganju s bretonskim kamenicama. Uz vino, ovdje ćete uživati i u bogatoj ponudi cidera. Cidre je gotovo naprepoznatljiviji proizvod Bretanje. Mogli bismo ga nazvati vinom od jabuka i dostupan je u nekoliko varijanti: više ili manje sladak, različite jačine. Cidre Doux sadrži oko 3 % alkohola, Demi-Sec 3 do 5 %, a Cidre Brut od 4.5 % nadalje. Ono po čemu je većina francuskih tržnica pa tako i ova u Rennesu osobito poznata jest veliki izbor domaćeg kruha i mliječnih proizvoda. Najbrojniji štandovi svakako su oni sa sirevima.

 Osobito je veliki izbor kozjih sireva, često uvaljanih u orašaste plodove ili začine te upotpunjenih ukuhanim voćem poput smokava. Na tržnici u Rennesu nemojte zaobići suhe kobasice umotane u začine i obogaćene orašastim plodovima i suhim smokvama, crème fraîche niti poznati bretonski slani maslac, kao ni štandove sa kruhom iz domaće proizvodnje. 

Na samom izlazu iz zgrade Josip me vodi do već provjerenog štanda sa mirisnim baguettima i velikim rustikalnim kruhom jednog obiteljskog gospodarstva. Ovi ljudi sami ugjajaju žitarice, melju brašno i proizvode kruh. Za štandom nas dočekuje cijela obitelj i velik broj lokalnog stanovništva koji ovdje dolazi po svoju dozu prekrasnog, vrućeg i mirisnog kruha. Ljubazna gospođa objašnjava nam koje sve vrste kruha imaju u ponudi, uzima gusti, teški, raženi kruh kojeg smo izabrali, upućuje nas na štand s provjereno najboljim domaćim maslacem i za kraj nas obaviještava o večeri i okupljanju koje se uskoro održava na njihovom imanju. 

Suprotno uvriježenom mišljenju o Francuzima, na ovakvim će se mjestima ljudi potruditi razgovarati s vama na engleskom ukoliko se ne snalazite najbolje s francuskim. Zastajkivat će, i vi i oni ćete se smješkati pokušavajući se sporazumjeti, no nakon nekoliko gesta rukama i krivo intoniranih rečenica uza smijeh, sporazumijevanje je zajamčeno. Na kraju dolazimo do dijela sa ribljim štandovima. Bretanja je poznata ribolovna regija, a najčešće se konzumiraju dagnje, kamenice i puževi. Osim toga, velik je izbor rakova. Riblji proizvodi dopremaju se iz okolnih priobalnih mjestašca (poput Mont Saint-Michela) i uvijek su svježi, izvađeni iz mora večer prije.

 Na samom izlazu sa tržnice privukao nas je dobro poznati miris kave. Zastajemo pokraj štanda sa izborom nekoliko vrhunskih vrsta kave i čekamo da nam ju simpatični gospodin samelje i zapakira.

Na tržnicu u Rennesu došli smo praznih ruku i puni entuzijazma, odlazimo punih ruku, punog želuca, puni ugode i dojmova, s još većom količinom entuzijazma. Nemojte biti stopostotni turisti pri posjetu stranoj zemlji, nastojte imati što autentičnije iskustvo i posjetite ovakva mjesta. Osim toga, ništa ne može zamijeniti miris svježe, domaće hrane i izravni kontakt sa lokalnim stanovništvom i proizvođačima te znanje o tome otkuda dolaze proizvodi i kako su pripremljeni.

Savjeti

• Na tržnicu idite sa što više kovanica (prethodno usitnite krupni novac).
• Idite što ranije ujutro (do podneva su najbolji proizvodi često rasprodani).
• Neka vas vodi premisa „vidjeti, probati, iskusiti“: komunicirajte s proizvođačima, jezik nije barijera.  Poprilično su susretljivi i rado će porazgovarati s vama.
• Mnogi proizvođači na štandovima posluže svoje proizvode za kušanje – ne libite se probati nešto prije nego kupite. Nije uvriježena praksa uzimanja proizvoda u ruku i ispipavanja, pitajte sve što vas zanima, proizvođači će vas dobro uputiti i rado vam sve objasniti.
• Zaboravite na šoping listu, ovdje vam nije potrebna.
• Ukoliko ste odlučili prizalogajiti na nekom od brojnih štandova, birajte one gdje primjećujete najviše lokalnog, starijeg stanovništva.