Pita krumpiruša

Dugo sam se opirala razvlačenju kora za ovakve pite i štrudle, onda je sve krenulo sa štruklama i "kolo" se zakotrljalo, a ja sve češće i češće ne odolijevam domaćim korama i kad god stignem razvučem ih :)

Neke se stvari dogode baš onda kad ih najmanje očekujete. U neke jednostavno ne možete vjerovati da su vam se dogodile, neke su čudne i zbunjujuće, iako je osjećaj koji ih prati baš onaj pravi.

Malo sam pauzirala s blogom, odmarala i družila se s prijateljima (od kojih neke neću vidjeti dugo) za kraj ljeta. Ono što je sad uslijedilo je uobičajeni post-ljedni sindrom i depresija zbog "kraja ljeta", nekih novih situacija koje su predamnom i koje me pomalo plaše, posvećivanje obavezama i donošenje odluka koje sam toliko dugo odgađala. Ali, sve se može do određene granice. I kad-tad dođe vrijeme kad se moraš spustiti na tlo, samo što u mom slučaju ja uvijek tresnem, nema tu postepenog spuštanja. I to na glavu. Često sam propovijedala kako su neke stvari zapravo prosto-jednostavne, ali kod mene nikad ništa nije bilo jednostavno.

Onda kad vam se čini da nema izlaza, uvjerih se na vlastitoj koži da je taj isti izlaz definitivno uvijek tu, samo treba odlučiti idete li prema njemu ili od njega. I onda kad vam se nešto čini toliko nemoguće i nevjerojatno, to isto će se dogoditi. Onda kad se najmanje nadate, onda kad ste najmanje spremni, a često i u trenutku kad vam je naj nezgodnije. Poanta je iznaći način na koji ćete postupiti. Onaj koji je dobar i ispravan za vas. A još ste sretniji ako ste okruženi ljudima koji će vam pomoći, koji će vas iznenaditi i koji će vas podržati. Želim vjerovati da neka prijateljstva traju zauvijek.

Ljeto mi nije najbolje počelo, ali je lijepo završilo. Nekoliko dana uživanja s onima koji su mi najbliži.
Dobro mi idu oproštaljke, loše mi idu oproštaji.

A sad malo na recept:

Stvarno nema do domaćih kora, pogotovo za ovakve štrudle. Rekla bih da je jedina istina kako to stvarno nije komplicirano, kako možda treba malo prakse i nježnosti (pogotovo u početku) pri razvlačenju da tijesto ne bi popucalo i to je sve.

Opet me krumpiruša podsjeća na baku, to nam je često radila. Ja volim kad je malo jača (čitaj paprena). To je u osnovi tako jednostavan, prost i gotovo siromaški nadjev: luk i krumpiri, a tako dobar! Ja sam dodala i malo kiselog vrhnja, a od začina samo sol i papar.

Tijesto za ovakve pite izrađuje se od nekoliko osnovnih sastojaka: mlaka voda, ulje, ocat, brašno i sol. Brašno je prije uporabe poželjno prosijati. Tijesto je potrebno dobro umijesiti, „istući“ kako bi bilo što glatkije. Kada ga podijelite na nekoliko dijelova, potrebno je svaki dio nauljiti, poklopiti posudom i ostaviti da odmara 30-ak min. Za to vrijeme pripremite nadjev. Za razvlačenje tijesta trebat će vam čisti stolnjak kojeg pospete brašnom kako se ono ne bi lijepilo. Tijesto započinjete valjati valjkom, što tanje, pa nastavite razvlačiti rukama. Ovo je, rekli bismo, najškakljiviji dio cijele priče. Tijesto bi trebalo razvući što tanje, neki ga razvlače dok ne bude gotovo prozirno, a rezultat su najukusnije kore za pitu, mekane i tanke. No, nemojte se opterećivati ukoliko vam je tijesto deblje od očekivanog jer to neće bitno narušiti okus. Koru je prije početka razvlačenja potrebno nauljiti, što će olakšati postupak. Pokušajte ju razvlačiti dlanovima umjesto prstima jer će manje pucati. Započnite od sredine i vucite laganim pokretima prema sebi, u krug dok ne dobijete tanku koru. Ukoliko se i dogodi pukotina, zakrpajte ju, to se, uostalom, neće vidjeti jednom kad zalorate pitu. Možete ju praviti u obliku štrudle ili u obliku puža. Razvučeno tijesto još jednom poškropite uljem, možete ga ostaviti da se malo prosuši pa nadjenuti. Nadjev se u pravilu stavlja uz rub tijesta koje se zarola pomoću stolnjaka i prije pečenja još jednom premaže uljem. Deblje krajeve tijesta odrežite. Najbolje je peći pitu u velikom plehu obloženom pek papirom.

Krumpiruša za mene ima prizvuk poznatog, skromnog, dragog i domaćeg.

Tijesto

• 500 g glatkog brašna
• 4 žlice ulja
• 2 dcl mlake vode
• 1 žličica octa
• sol

Nadjev

• 1 kg krumpira
• 2 glavice luka
• sol
• papar
• 200 g kiselog vrhnja

1. Prosijte brašno, dodajte sol, ulje, ocat i mlaku vodu pa dobro umijesite dok ne dobijete glatko tijesto. Podijelite ga na 3 loptice, dobro ih nauljite, poklopite čistom posudom i ostavite da odstoje dok pripremate nadjev.

2. Za nadjev:krumpire operite, ogulite i naribajte. Luk narežite na sitne kockice. Pomiješajte s krumpirima. Dodajte kiselo vrhnje, sol i papar po ukusu.

3. Na pobrašnjelom čistom stolnjaku razvaljajte svaku lopticu tijesta: započnite valjkom, nastavite vući dlanovima  krečući od sredine, dok ne dobijete što tanje razvučenu koru. Tijekom razvlačenja možete ju dodatno nauljiti kako bi vam bilo lakše. Na svaku koru rasporedite nadjev i zarolajte pomažući si stolnjakom. Savijače slažite u veliki pleh za pečenje obložen pek papirom.

4. Pecite na 200 C 40-ak min.